Ostaviti trag! Taj poticaj pokreće mnoge. Pa se ljudi trude izgraditi kuću, posaditi stablo... Napisati vrijednu knjigu, naslikati ili skladati nešto osobito lijepo... Uzdići se na visoke položaje, priskrbiti si počasna zvanja...

Izgubili smo i zajedništvo i osjećaj za baštinu, za ono što smo naslijedili, što su nam drugi ostavili, osim ako je to bogatstvo u komu možemo uživati čim nam predak zatvori oči i najčešće to olako potrošimo i proigramo. A stari su narodi, osobito istočnjaci, silno cijenili baštinu.

Sve žrtve jaganjaca i ovnova nisu bile dovoljne da ljudsku savjest očiste od mrtvih djela, zato se Sin sâm ponudio za žrtvu da očisti naše duše do dna i da nas unese u samo Nebo. Njemu magarac nije nosio drvo za žrtvu.

"Svake godine sve je više svijeća koje treba zapaliti. I onda nam je žao što nije bilo dovoljno vremena", podijelio je u promišljanju na svom Facebook profilu p. Stjepan Ivan Horvat.

Teško nam se rastaviti od prošlosti, ljudi, stvari…i krenuti naprijed, jer ne vjerujemo da može bolje, da nove stvari, osobe i novi život dolazi. Gledamo nazad i onda ne vidimo ono naprijed, ono što dolazi.

Tijelo je teško kada ga napunimo, a duša je teška kada je ispraznimo. Lako je kad je duša puna, a jao nama kad nam se duša isprazni. Još je najteže ako nam duša umre dok nam je još tijelo živo. Tada smo teški k'o olovo, i sebi i drugima.

"Što nam je naučiti iz ove Gospodinove lekcije u getsemanskoj i golgotskoj noći? Postoji neuništivost nade i povjerenja. Lako je govoriti o slobodi, a teško ju je živjeti. Isto tako i o istini. Jednako je lako govoriti o Bogu, ali je životno opasno približiti mu se. Prepustiti se njegovoj talionici, gdje u žaru svog ognja i kušnje odvaja čisto od nečista, vrijedno od bezvrijedna", piše fra Tomislav Pervan.

Budući da svijet ove godine slavi 300. godišnjicu rođenja Kanta, dobro je u ovo korizmeno vrijeme osvrnuti se na njegovo razmišljanje o čovjeku, njegovoj slobodnoj volji i moralnom djelovanju.

Jedino On može doprijeti do tvojih najvećih dubina i tajni, do najdublje rane koje se toliko bojiš i koja toliko boli, iz koje teku te rijeke boli i suza, nemira, mržnje…

"Bog šalje kišu milosti u naš život, no ponekad nam te Božje vode spasenja izgledaju kao mučenje, a ne milost", poručuje župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko vlč. Tomislav Šagud.