Sjećam se poučne priče iz stare školske čitanke, mislim da se zvala Sunce i vjetar. Kladili se sunce i vjetar, kaže ta priča, tko će prije skinuti šešir putniku na putu.

Kakve li nakaradnosti među katoličkim muškarcima današnjice... Jedni su pasivni promatrači koji obiluju u "Božjoj ljubavi" i ne rade ništa, a drugi su gorljivi "apologeti" do te mjere da brane i samoga Boga od njega samoga...

"Bog se toliko otvorio nama ljudima, toliko je sebe učinio ranjivim da je čak dopustio da ga ubijemo", istaknuo je vlč. Tomislav Šagud u svom promišljanju o Presvetom Srcu Isusovom koje prenosimo u cijelosti.

"Život nije priča o princezi, princu i dvorcu u oblacima... Život je ispit", stoji u promišljanju koje je na svom Facebook profilu podijelio p. Stjepan Ivan Horvat.

Ostaviti trag! Taj poticaj pokreće mnoge. Pa se ljudi trude izgraditi kuću, posaditi stablo... Napisati vrijednu knjigu, naslikati ili skladati nešto osobito lijepo... Uzdići se na visoke položaje, priskrbiti si počasna zvanja...

Izgubili smo i zajedništvo i osjećaj za baštinu, za ono što smo naslijedili, što su nam drugi ostavili, osim ako je to bogatstvo u komu možemo uživati čim nam predak zatvori oči i najčešće to olako potrošimo i proigramo. A stari su narodi, osobito istočnjaci, silno cijenili baštinu.

Sve žrtve jaganjaca i ovnova nisu bile dovoljne da ljudsku savjest očiste od mrtvih djela, zato se Sin sâm ponudio za žrtvu da očisti naše duše do dna i da nas unese u samo Nebo. Njemu magarac nije nosio drvo za žrtvu.

"Svake godine sve je više svijeća koje treba zapaliti. I onda nam je žao što nije bilo dovoljno vremena", podijelio je u promišljanju na svom Facebook profilu p. Stjepan Ivan Horvat.

Teško nam se rastaviti od prošlosti, ljudi, stvari…i krenuti naprijed, jer ne vjerujemo da može bolje, da nove stvari, osobe i novi život dolazi. Gledamo nazad i onda ne vidimo ono naprijed, ono što dolazi.

Tijelo je teško kada ga napunimo, a duša je teška kada je ispraznimo. Lako je kad je duša puna, a jao nama kad nam se duša isprazni. Još je najteže ako nam duša umre dok nam je još tijelo živo. Tada smo teški k'o olovo, i sebi i drugima.