Korizma je za nas najčešće samo jedan glas koji kaže da ne treba petkom jesti meso i da se tada moli križni put. Ali to je premalo za jednu pravu korizmu, koja je nešto puno dublje i više od toga. A ako ni ove godine ne napravimo taj snažniji i odvažniji korak u korizmi, bit će nam nevjerojatno žao čitavu vječnost, kako to da nismo iskoristili ovo malo vremena što smo ga dobili na zemlji...? Pročitajte razmišljanje prof. Ivančića!

U povodu šeste obljetnice smrti prof. dr. Tomislava Ivančića, dugogodišnjeg suradnika Hrvatskoga katoličkog radija, u Arhivi emisija na stranici HKR-a od danas su dostupne njegove emisije “Gospodine, nauči nas vjerovati!”, koje je vodio od rujna 2012. do lipnja 2013. godine.

Facebook stranica "Tomislav Ivančić" objavila je poticajne riječi prof. Tomislava Ivančića o važnosti misa zornica i radosti koju one donose. "Tako su ostale zornice kao jeka biblijskih riječi: srca gore, evo zore, podignite glave, evo, približilo se vaše otkupljenje."

"Plemeniti ljudi su vječni. Njih ljudi na ovome svijetu jedva primjećuju. No poslije smrti grade im spomenike. Možemo mirno reći da na njima zemlja stoji. Kao da zaustavljaju srdžbu neba, kao da zatvaraju vrata pakla, liječe ranjene duše ljudi, okreću ljude prema svjetlu i nadi. Za njima će ljudi uvijek vapiti, njima će se radovati", promišlja prof. Tomislav Ivančić.

"Ako znaš da postoji Bog, onda vjeruj da ti možeš postati njemu sličan sve više, razvijati se u njegovom smjeru. Onda je On uzorak i stalna privlačna snaga i tvoj projekt, jer On je tvoj Otac. Svako dijete u Ocu vidi kakav može biti i u tom smjeru se kreće. Pokreni se danas poštovani čitatelju", poručuje vlč. Tomislav Ivančić u knjizi "Minuta za tebe.

Kada nam Bog daje depresije, tjeskobe, muke, kada dopušta da uđemo u strah, onda je to samo zato da bismo naučili oslanjati se na njega i znati da smo njegovi prinčevi i princeze, da smo Božja djeca, Božji miljenici, da Bog nad nama bdije i da je poslao svoga Sina da otjera od nas svaku silu straha ugroženosti.

Što više prepoznaješ sebe, to ćeš više prepoznavati stvarnost oko sebe. Naprotiv, možeš prepoznavati sve oko sebe, a sebe ne prepoznavati i bit ćeš izgubljen, jer sebe nemaš, nisi sebe prepoznao, nisi prihvatio, nisi oživio. Samosvijest je čovjekova sudbina.

"Čim tražiš ljude nitko te neće voljeti i svi će bježati od tebe. Bit ćeš užasno sam te na kraju i umrijeti sam", naglašava vlč. Ivančić temeljno pravilo života. Kada smo s Bogom to se osjeti i odjednom nas svi ljudi trebaju i jure za nama, dok mi od njih pokušavamo pobjeći. Sve što radimo i govorimo umotano je u silu Duha Božjega i ljudi to primjećuju te žele biti s nama i uz nas. Nama tada ljudi više ne trebaju, ali mi smo tada potrebni njima.

Donosimo dio iz knjige prof. Ivančića "Čovjek, brak i obitelj" koja se može nabaviti u Zajednici Molitva i Riječ ili katoličkim knjižarama.

"Ako danas temeljito upoznaš da je sve što imaš došlo od Boga, ništa te neće smesti ni uzdrmati, tvoji su putevi otvoreni i tvoja vrata nitko ne može zaključati. Važno je izdržati kušnje u pustinji zemlje", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Čovjek, brak i obitelj".