Svaki onaj koji nedostojno blaguje tu ljubav s oltara, sam svoju osudu jede ili pije. Tako nam stoji u sv. Pismu. Zato bi valjalo uvijek biti pažljiv prema tom presvetom otajstvu naše vjere, ali i paziti na čistoću svoje duše kako bismo uvijek bili pripravni primiti svetu pričest.

Koliko je misa potrebno prikazati za pokojnika? Kada se pokloniti i prekrižiti prilikom primanja pričesti, prije ili poslije? Na ova i druga pitanja u petak, 11. studenoga u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" odgovarao je vlč. Ljubo Vuković, župnik župe sv. Nikole Tavelića u zagrebačkoj Kustošiji.

Treba li se pričešćivati na ruku ili na usta, u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" odgovorio je župnik župe sv. Nikole Tavelića iz Zagreba vlč. Ljubo Vuković.

Smije li se stavljati križ na čelo umjesto pričesti, u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" odgovorio je župnik župe sv. Nikole Tavelića iz Zagreba vlč. Ljubo Vuković.

Priče svetaca trebale bi nas nadahnuti. Njihova želja trebala bi i nas potaknuti istom željom i žarom. Svake nedjelje trebali biste poželjeti primiti svetu Euharistiju, a ako te želje nema, zamolite ove svece da vam pomognu da to poželite, jer sa svakom svetom pričešću Gospodin Isus se udomljuje u vama.

Mi primamo u svoja bića Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo našega Gospodina Isusa Krista. To je zapanjujuće. Dakle, prioritet broj jedan mora biti štovanje. Tražimo ući u zajedništvo, jedinstvo Boga sa samim sobom - to je nevjerojatno duboko. Da bi se to dogodilo, prije svega mora postojati priprava i prije pričesti.

Bog je onaj za koga smo stvoreni. On je onaj za kojim čeznemo, iako to možda ne priznajemo. A odgovor na tu duboku, bolnu čežnju nalazi se čekajući – u maloj, bijeloj hostiji, skrivenoj u tabernakulu zbog ljubavi prema tebi i meni. Tu čeka Krist, žudeći za vama dublje nego što biste ikada mogli za Njim. On te čeka.

Možete li zamisliti da su na svijetu postojale osobe koje su živjele bez jela i pića, samo od svete pričesti? Kroz povijest Crkve bilo je više osoba koje su dugi niz godina živjeli smo od spasonosne hostije.

Primiti sakrament samo tijelom, a ne dušom, bez vjere i nade i ljubavi prema bližnjemu, je svetogrđe, a ne svetost; i primiti Božju volju svojim umom i maštom, ali ne djelovati po njoj svojim tijelom, jednako je hromo.

"Ne mogu vam reći koliko je razočaravajuće vidjeti da se u tolikim našim crkvama vjernici ne trude ni pokleknuti ili učiniti bilo kakvu gestu poštovanja prema našem Gospodinu u svetohraništu. Kao da nemaju pojma "Tko" je prisutan u tamo, kao da nemaju pojma o istini Stvarne Prisutnosti", piše vlč. William Casey u svojem razmišljanju o stvarnoj prisutnosti Isusa Krista u euharistiji.