Anđeo Gabriel naviješta Djevici Mariji da će roditi Sina, iako „muža ne poznaje“, jer „Bogu ništa nije nemoguće“. No, Marija je u to vrijeme bila zaručena sa sv. Josipom koji, isprva, nije mogao razumjeti što se dogodilo.

Teško nam se rastaviti od prošlosti, ljudi, stvari…i krenuti naprijed, jer ne vjerujemo da može bolje, da nove stvari, osobe i novi život dolazi. Gledamo nazad i onda ne vidimo ono naprijed, ono što dolazi.

Abrahamova vjera nije znanje ni mišljenje, već iskorak; vjera simbolizira povjerenje. Abraham se ipak zaputio ne znajući kamo ide. Eto, to je vjera.

Zamislite da ste uzeli primjerak jutarnjih novina, okrenuli ih naopako i zatim pokušali pročitati i shvatiti smisao. Ovaj primjer zapravo dolazi od francuske filozofkinje Simone Weil kada je pokušala opisati kako mi ljudi doživljavamo našu vječnu stvarnost i odnos s Bogom dok gledamo na stvari kroz našu vremensku ili svjetovnu perspektivu. Weil je opisala da kada pokušavamo pronaći smisao u našem odnosu s Bogom, to je kao da ga pokušavamo razumjeti čitajući često naopačke simbole i tiskana slova svakodnevnih događaja u našim životima.

Kad krene prva negativna misao, prvi pad vjere poput propitkivanja zmije u rajskom vrtu, dovoljno je u sebi reći: “Oprosti, Hvala Ti, Vjerujem Ti!”

Isusovac p. Mirko Nikolić piše o raspoloženjima kojima bismo trebali težiti u korizmeno vrijeme kako bismo duhovno rasli i napredovali. Ta raspoloženja su skrušenost srca, povjerenje u Boga, strpljivost i radost, a o svakom možete detaljnije pročitati u nastavku.

I tebi mnogi ljudi vjeruju, a koliko si puta u sobi zaplakao pitajući se iskreno hoćeš li moći iznijeti snagu svoga obećanja. Strah te razočarati one koje voliš. Katkad je teško biti u poziciji da mnogi baš tebi vjeruju. I zato evo ti savjet: nauči ljude da svoje povjerenje stave u Boga, a ne u tebe; nauči ljude da ponajprije vjeruju u Boga, ali da bi ih to naučio, i sȃm moraš početi vjerovati Bogu.