Moliš, a ne uspijevaš zadržati tok misli? Možda ti ovo može pomoći.

Možda smo se jednom razočarali, jer su naše molitve ostale neuslišane. Zašto Bog – pitali smo – ne sluša naše molitve? ‘Gdje je Boga sada kada ga toliko trebam? Zašto šuti i ostavlja me u mraku i tjeskobi, u problemima, u bolesti, u gubitku drage osobe?’

Je li Kristovo raspeće, taj vrhunski čin ljubavi bio slabost? Naprotiv, bila je to najhrabrija ljubav koju je svijet ikada upoznao.

Abrahamova vjera nije znanje ni mišljenje, već iskorak; vjera simbolizira povjerenje. Abraham se ipak zaputio ne znajući kamo ide. Eto, to je vjera.

Zamislite da ste uzeli primjerak jutarnjih novina, okrenuli ih naopako i zatim pokušali pročitati i shvatiti smisao. Ovaj primjer zapravo dolazi od francuske filozofkinje Simone Weil kada je pokušala opisati kako mi ljudi doživljavamo našu vječnu stvarnost i odnos s Bogom dok gledamo na stvari kroz našu vremensku ili svjetovnu perspektivu. Weil je opisala da kada pokušavamo pronaći smisao u našem odnosu s Bogom, to je kao da ga pokušavamo razumjeti čitajući često naopačke simbole i tiskana slova svakodnevnih događaja u našim životima.

Đavao je “tužitelj” i uvijek će nas pokušavati navesti na grijeh (Otkrivenje 12,10). Ne obaziri se na njega, nego samo na Boga i Mariju.

Kada klonemo, Bog nas ne napušta i ne ostavlja na miru. Čak i kada se Bog čini skrivenim, a mi ne osjećamo Njegovu ljubav, ipak Njegovo suosjećanje prema nama blistavo sjaji.

Lako je slaviti Boga – ili barem relativno – kada život teče glatko i kada imamo malo problema. Ali kad trpimo jedno iskušenje za drugim, što onda?

"Blago čovjeku koji se ne brine, ne ljuti se ni zbog čega na ovome svijetu, već živi svetim životom, bez bilo koje pretjerane navezanosti, i s veseljem se predaje volji Božjoj," kaže sv. Franjo Asiški. Ako ste zabrinuti zbog svake sitnice, ako se pitate kako izbjeći pretjeranu brigu onda je ovaj tekst napisan samo zbog vas.