Često na svoja leđa stavljamo breme koje ne trebamo nositi. Naše crne misli i najgore predodžbe budućnosti oduzimaju nam mir i ono što pred nas stavlja sadašnji trenutak.

Umorni ste ili razočarani? Ove će vas riječi ohrabriti.

"Sve je moguće onomu koji vjeruje", rekao je Gospodin jednom prilikom. Vjerujemo li mu, ili se olako predajemo i odustajemo?

Moliš, a ne uspijevaš zadržati tok misli? Možda ti ovo može pomoći.

Možda smo se jednom razočarali, jer su naše molitve ostale neuslišane. Zašto Bog – pitali smo – ne sluša naše molitve? ‘Gdje je Boga sada kada ga toliko trebam? Zašto šuti i ostavlja me u mraku i tjeskobi, u problemima, u bolesti, u gubitku drage osobe?’

Je li Kristovo raspeće, taj vrhunski čin ljubavi bio slabost? Naprotiv, bila je to najhrabrija ljubav koju je svijet ikada upoznao.

Abrahamova vjera nije znanje ni mišljenje, već iskorak; vjera simbolizira povjerenje. Abraham se ipak zaputio ne znajući kamo ide. Eto, to je vjera.

Zamislite da ste uzeli primjerak jutarnjih novina, okrenuli ih naopako i zatim pokušali pročitati i shvatiti smisao. Ovaj primjer zapravo dolazi od francuske filozofkinje Simone Weil kada je pokušala opisati kako mi ljudi doživljavamo našu vječnu stvarnost i odnos s Bogom dok gledamo na stvari kroz našu vremensku ili svjetovnu perspektivu. Weil je opisala da kada pokušavamo pronaći smisao u našem odnosu s Bogom, to je kao da ga pokušavamo razumjeti čitajući često naopačke simbole i tiskana slova svakodnevnih događaja u našim životima.

Đavao je “tužitelj” i uvijek će nas pokušavati navesti na grijeh (Otkrivenje 12,10). Ne obaziri se na njega, nego samo na Boga i Mariju.

Kada klonemo, Bog nas ne napušta i ne ostavlja na miru. Čak i kada se Bog čini skrivenim, a mi ne osjećamo Njegovu ljubav, ipak Njegovo suosjećanje prema nama blistavo sjaji.