"Dobro je, dakle, da se stidimo kad poznamo svoju bijedu i svoju nesavršenost. Ali ne smijemo kod toga ostati, a još manje smijemo biti malodušni, već moramo u svetom pouzdanju podići svoje srce Bogu. Temelj za pouzdanje leži u Njemu, a ne u nama; ako se mi i mijenjamo, On se nikada ne mijenja. Uvijek je jednako dobar i milosrdan s nama; bili mi slabi i nesavršeni ili jaki i savršeni", riječi su sv. Franje Saleškog.

Autentični odnos s Bogom ili ja kao centar cijelog svijeta? Pročitajte u nastavku.

Donosimo vam promišljanje Tomislava Ivančića o duhovnoj dimenziji čovjeka te o tome što mnoge od nas priječi u tome da zaživimo život punim plućima.

Jesmo li uistinu vjernici? Vjerujemo li zaista Gospodinu? Naviještamo li njega ili sami sebe? Pročitajte u nastavku.

Što kada nam se čini da više nema nade i da je sve izgubljeno? Možda vam ovaj video pomogne zadobiti odgovore na pitanja.

Nažalost, postoje ljudi koji su davno umrli, a i dalje fizički žive. Hodaju, kreću se, žive s nama, ali zapravo ne žive, već životare. Jedino što im je preostao je ukop – kao trajni znak njihove smrti. Kako im pomoći? Kako pomoći sebi ako se nalazimo u takvoj situaciji?

Možda je jednostavno došlo vrijeme da prihvatiš svoju malenost i pouzdaš se u potpunosti u Boga.

Gledate li možda samo u prepreke koje vam predstoje do cilja? Ako da, onda niti ne čudi što se ne možete motivirati i krenuti naprijed. U tom slučaju nije čudno što nikako ne možete napustiti svoju "comfort zonu".

U nastavku vam donosimo promišljanje liturgije riječi fra Tomislava Pervana.

Mnogo može žarka molitva pravednikova, čitamo u Jakovljevoj poslanici. No, vjerujemo li zaista u to?