Moja djeca ne vole ići na ispovijed. Želim da idu redovito, ali nekada se pitam je li to stvarno potrebno, kada je tako teško to izvesti. Što da činim?

"Ne znaš koliko je njegova priča sazdana od poraza. A on se trudi da naizvan sve krasno izgleda. I uvijek će naći za tebe lijepu riječ. I osmijeh. Ali u njemu sve vrišti od prošlosti koja je sve bila samo ne onakva kakvu je želio", piše vjeroučitelj Mario Žuvela.

Oni sa srcem čovjeka su bitni. Nevjerojatno, ali čudesan je osjećaj kad znaš da je nekome do tebe stalo.

"Dotaknu te jednom riječi, osmijehom, dragom sitnicom i shvatiš koliko si dugo živio u laži da ovaj svijet ne može biti lijepo mjesto."

Volim svoju prijateljicu i znala sam da s njezine strane nije pitanje vjere. Svatko se nečega umorio u nekom trenutku svog života. Potaknulo me kad sam je čula da govori da se umorila. Umorila od molitve. I sama sam više puta rekla isto: „Dosta mi je molitve“. Jednom kad nam riječi izađu iz usta, postaju stvarne, a to je dobra stvar, jer je puno lakše suočiti se s istinom kad je prihvatimo, nego kad je odlučimo poreći ili ignorirati. Slijedi otvoreno pismo nekome koga silno vole i na koji će možda trebati samo podsjetiti.