Naši grijesi ne umanjuju Njegovu ljubav. On nas čeka raširenih ruku i otvorena srca da mu se vratimo ako odlutamo. Uvijek je spreman oprostiti nam i ozdraviti nas; želi nas očistit od grijeha i obnoviti da bismo imali puninu života.

Donosimo vam kratki video isječak koji su objavili svećenici Družbe milosrdnih svećenika o važnosti sakramenta pomirenja.

Priče o urotama vrlo su popularne i zapaljive. Poznati benediktinac i autor bestselera Anselm Grün u intervjuu za katolički portal domradio.de daje nekoliko savjeta za suočavanje s pričama o urotama.

Samospoznaja koja neprestano hrani našu Vjeru – Nadu – i Ljubav – uvijek će biti plodna – radosna – ponizna. Ali kada samospoznaja stvara sumnje i čini nas obeshrabrenima i mlakima, tada se ta spoznaja okrenula u duši i djeluje poput smrtonosne strijele – uništavajući i razdirući ono što je Bog stvorio da bude cjelovito i lijepo. Nikada ne bismo smjeli biti očajni ili obeshrabreni zbog svojih slabosti. Isus nam je dao svog Duha da nam pomogne da budemo sličniji njemu. On nam je dao svoje pastire da nas vrate kući. Dao nam je milost koja nam je potrebna da se pokajemo, promijenimo i postanemo sveti.

Učinci odrješenja su trenutni i ne ovise o dovršenju naše pokore ili zadovoljštine, no netko tko namjerno odbije izvršiti naknadu za grijehe kroz dodijeljenu pokoru možda uskraćuje važan element sakramenta i trebao bi priznati da prethodna pokora nikada nije zadovoljena.

"Grijeh ima težinu. Svaki grijeh koji počinim u mislima, riječima ili djelima pretvara se u prtljagu koju nosim sa sobom. Kako se težina nakuplja, počinjem osjećati suhoću u svom molitvenom životu. Moj entuzijazam da podijelim svoju vjeru s drugima postaje prigušen pod teretom grijeha koje nosim."

Nije uvijek lako opraštati, kao ni tražiti oprost. Međutim, iskrena isprika pomaže rastapati naša tvrda srca. Iako volimo primati iskrene isprike, koliko se mi sami znamo ispričati drugima?