„Mislim da je to odraz postmodernog čovjeka – čovjeka koji više nema čvrsti smisao, ni jasan cilj, ni orijentaciju u moralu – jer sve je relativno, sve se može preokrenuti, sve je ‚kako ti paše‘. A kad izgubiš orijentaciju – gledaš, svjesno ili nesvjesno, prema nekome tko zna kuda ide. Nekome tko ima autoritet, tko zna reći: ‚Ovo je put – idi njime‘“, kaže don Antun Nižetić o izboru pape Lava XIV.

Joseph Ratzinger, koji je služio kao 265. papa, ostavio je dubok trag u Crkvi, ali i njezinu odnosu sa svijetom. Trajno je njegovo naslijeđe u povijesti Crkve te je druga godišnjica smrti Pape emerita prigoda prisjetiti se njegova otiska u vremenu.

Dobri vođe znaju da je vladanje nad svojim podređenima i naglašavanje vlastitog autoriteta obično recept za katastrofu. To bi trebali činiti samo kada situacija toliko izmakne kontroli da moraju postaviti zakon, ali izvan takvih strašnih okolnosti, uvijek je bolje da se vođe poistovjete s ljudima pod svojom skrbi i naglase stvari koje ih ujedinjuju nego one koji ih dijele. To čini ljude mnogo prijemčivijima za ono što imaju za reći i potiče sklad i mir među njima.

Odakle dolazi ideja o konklavi za izbor papa? Je li to nešto što su moderne sekularne države nametnule Crkvi ili je to bio mnogo raniji pokušaj Crkve da se oslobodi svjetovnog uplitanja?