Donosimo kratku molitvu za duhovnu pričest koju je svakodnevno molio Padre Pio.

Sveti Padre Pio ima posebnu ulogu zaštitnika nerođene djece jer mu je tu povlasticu potvrdila sama Blažena Djevica Marija. Priča počinje 1905., mnogo ranije nego što je Padre Pio postao poznat po Kristovim ranama i duhovnim darovima. U to je vrijeme bio u sjemeništu i nalazio se u skromnom samostanu Sant’Elia a Pianisi u južnoj Italiji. Tada još brat Pio odmah je poslao svojem duhovniku, Padre Agostinu, pismo o neobičnom duhovnom susretu.

Otac Domenico, kojega su nazivali i 'Padre Pio iz Abruzza', predvidio je silovit potres u mjestu Marsica u središnjoj Italiji 1915. godine, a potom svjedočio da ga je pod ruševinama spasio čovjek kojega predstavlja Rubac iz Manoppella - Isus Krist.

Talijansko mjesto Pieltrecina riznica je uspomena na Padre Pija.

Padre Pio redovito je viđao svog anđela čuvara i često razgovarao s njim.

"Baš si mi predivnog čovjeka doveo. Reci mu da je tri puta dao zavjet i svaki ga put prekršio. Ovo je posljednja šansa koju mu Bog daje. Treba otići pred Presveti sakrament i moliti oproštenje za svoje grijehe", uzvratio je Padre Pio te nastavio svojim poslom bez da je pozdravio političara.

Očevidac Francesco Morcaldi ne sjeća se ničega ljupkijeg od osmijeha Padra Pija i njegove molitve pored majčine postelje, ničega nježnijeg od njegove pažnje da joj pruži malo olakšanja.

Monte Sant'Angelo bilo je omiljeno srednjovjekovno hodočasničko mjesto; tu se, naime, u 5. stoljeću ukazao arkanđeo Mihael.

Ostani sa mnom, Gospodine, jer samo Tebe tražim. Tvoju ljubav, Tvoju milost, Tvoje srce, Tvoj Duh, jer Te volim i ne tražim drugu nagradu osim da te volim sve više i više.

Rane sv. Pija iz Pietrelcine su se gotovo doslovno suobličile s Kristovim. Dobivši stigme, Otac Pio nam je postao pravo svjedočanstvo kako svoju patnju i bol nositi zajedno s Isusom te kako ljubav preobražava patnju.