Kad sam otvorila vrata i ušla, osjetila sam nešto što nikad u životu još nisam, počela sam drhtati. Osjetila sam nešto nadzemaljsko i ugledala gdje leži u krevetu: blago i svetačko lice Ante Antića. Dotrčala sam do njegova kreveta, kleknula, a iz mojih očiju proteklo je vrelo suza. Fra Ante me blago tješio: "Što vam je, gospođo, pričajte, smirite se..."

Nekoliko dana nakon vjenčanja otišla sam na redovni ginekološki pregled. Rezultati papa testa nisu bili dobri, no, liječnici su govorili da se radi o jačoj upali te da bi trebalo napraviti daljnje pretrage. Nakon pretraga rečeno mi je da se radi o predkancerogenom stanju te da je potrebna kirurška intervencija, no ništa značajno. PHD nalaz nakon operacije, iznenadio je i same liječnike - invazivni karcinom koji se proširio. Rečeno mi je da je hitno potrebno vaditi maternicu.

Nalazi su pokazali da bolesti više nema, no liječnici k’o liječnici ne vjeruju u čuda pa su odlučili unatoč tome nastaviti kemoterapiju do kraja. Meni je svakim danom postajalo sve bolje i bolje, lakše sam disala, nisam osjećala umor kao prije, bila sam mirna, opuštena i presretna jer dobro sam znala da me je Gospodin ozdravio po zagovoru dobrog oca Ante Antića.

I nakon tri tjedna, mi smo otprilike već desetak dana molili zagovor oca Ante Antića. Domagoj je počeo dolaziti k sebi. Liječnici su bili jako iznenađeni. Domagoj je počeo gledati, počeo je govoriti, počeo je hodati. Kad sam došao u bolnicu liječnik mi je pristupio i rekao: "Znate, gospodine, već sam dugo godina liječnik, ali kad sam vidio da vaš sin hoda, ja sam proplakao. Samo još nisam siguran da li on još dobro čuje." No, kad mi je to rekao, više nisam imao nikakve sumnje da će se Domagoj vratiti potpuno u život, da će ozdraviti.

Posljednja emisija ove sezone Duhovno-duhovitih večeri posvećena je molitvi zahvale Bogu za sve uslišane molitve i dojmovima, odnosno osvrtima slušatelja HKR-a o emisiji. Urednik i voditelj emisije je fra Stjepan Brčina.

Ovo je istinita priča o osmogodišnjoj djevojčici koja je znala da ljubav može biti čudesna.

Oprostio sam se od njega i njegove supruge i otišao iz San Giovanni Rotonda. Tri mjeseca kasnije ponovno sam ga vidio na trgu. Prišao sam mu i, bojažljivo, pomislivši da je u žalosti, upitao ga: "Kako je vaša supruga?" "Ozdravila je", odgovorio je presretan.  "A vi? Jeste li se ispovjedili", upitao sam. "Da! Petnaest dana nakon našeg razgovora s Padre Pijom vratio sam se ovdje. Promatrao sam kako mi supruga polako umire i pomislio da ću, ako se vratim vjeri, spasiti i nju i sebe. Odlučio sam doći u San Giovanni Rotondo na ispovijed. Kazao sam Padre Piju: ‘Sada vjerujem! Možete li nešto reći Gospodinu o mojoj umirućoj supruzi?‘ ‘Da‘, odgovorio mi je. Otišao sam kući i ženi je bilo bolje. Otišli smo liječniku koji začuđen nije prestajao vikati da se dogodilo čudo. Sada smo ovdje jer moramo zahvaliti Padre Piju."

Koji Pero? Matana, onaj što drži “Dunda Maroja” u Gradu? Ma ne mogu vjerovat, pa on je mlad, k’o od brda odvaljen – takvi su bili komentari nakon što se popisu teško oboljelih od koronavirusa pribrojilo i ime 44-godišnjeg Pera Matane koji je iz dubrovačke bolnice krajem ožujka prebačen za Zagreb. Danima je bio na ECMO aparatu, u komi, prebrodio je sepsu, zatajenje bubrega. I, oporavio se! Kreće ispočetka, uči hodati, živjeti, disati… u svibnju se vratio doma. Osim medicine koja je napravila čudo, njegova supruga Antonija je uvjerena kako se u njegovo ozdravljenje uplelo veliko čudo. Ovo je njena priča. I njeno svjedočanstvo.

"Veliko hvala svim doktorima, medicinskim sestrama i osoblju koji su bili uz mene cijelo vrijeme, te svim dobrim ljudima koji su pružali potporu u teškim trenucima", poruka je danas osamnaestogodišnjeg Marka Radovića iz Zadra koji je zahvaljujući donoru koštane srži - svojoj četiri godine mlađoj sestri Ivani - pobijedio leukemiju. Redakciji Hrvatske katoličke mreže javila se njihova majka Suzana Radović koja je izrazila želju javno posvjedočiti na svoj način kako su sve to prošli i što je dobri Bog pokazao i očitovao u njihovoj obiteljskoj borbi s ovom opakom bolešću.

"Samo Bog zna koliko je ljudi pronašlo pomoć u mojim pripravcima i receptima. Tijekom ljetnih mjeseci skupljaju se ljudi sa svih strana svijeta. Dolaze kako bih im pripremila napitke za razne bolesti, teške bolesti i rane na tijelu", s poniznošću je rekla sestra Ljubica, poznata "ljekaruša" koja desetljećima pomaže ljudima sa svih strana svijeta.