Jedan od najgorih neprijatelja za svladavanje bilo kojeg problema, lažnog idola ili duboko ukorijenjene ovisnosti je "sljepoća", ili još bolje, nespremnost da se ponizno prizna da taj problem postoji.

Jednog ponedjeljka, prilikom molitve u meni se dogodilo iskustvo živoga Boga, zahvat Duha Svetoga o kojem prije dolaska u zajednicu nisam puno znao. Od tog trenutka više ništa nije isto.

Mogu li i laici ozdravljati ljude? Koja je uloga sakramenta bolesničkog pomazanja u ozdravljenju? O ovim temama u Argumentima HKR-a urednice Diane Tikvić govorili su mons. Marinko Miličević, generalni vikar Gospićko-senjske biskupije, Damir Zukan, nacionalni koordinator Katoličke karizmatske obnove u Duhu Svetom i Ante Bilaver, magistar teologije i voditelj Službe ozdravljanja zajednice 'Božja pobjeda'.

Kad sam otvorila vrata i ušla, osjetila sam nešto što nikad u životu još nisam, počela sam drhtati. Osjetila sam nešto nadzemaljsko i ugledala gdje leži u krevetu: blago i svetačko lice Ante Antića. Dotrčala sam do njegova kreveta, kleknula, a iz mojih očiju proteklo je vrelo suza. Fra Ante me blago tješio: "Što vam je, gospođo, pričajte, smirite se..."

Nekoliko dana nakon vjenčanja otišla sam na redovni ginekološki pregled. Rezultati papa testa nisu bili dobri, no, liječnici su govorili da se radi o jačoj upali te da bi trebalo napraviti daljnje pretrage. Nakon pretraga rečeno mi je da se radi o predkancerogenom stanju te da je potrebna kirurška intervencija, no ništa značajno. PHD nalaz nakon operacije, iznenadio je i same liječnike - invazivni karcinom koji se proširio. Rečeno mi je da je hitno potrebno vaditi maternicu.

Nalazi su pokazali da bolesti više nema, no liječnici k’o liječnici ne vjeruju u čuda pa su odlučili unatoč tome nastaviti kemoterapiju do kraja. Meni je svakim danom postajalo sve bolje i bolje, lakše sam disala, nisam osjećala umor kao prije, bila sam mirna, opuštena i presretna jer dobro sam znala da me je Gospodin ozdravio po zagovoru dobrog oca Ante Antića.

I nakon tri tjedna, mi smo otprilike već desetak dana molili zagovor oca Ante Antića. Domagoj je počeo dolaziti k sebi. Liječnici su bili jako iznenađeni. Domagoj je počeo gledati, počeo je govoriti, počeo je hodati. Kad sam došao u bolnicu liječnik mi je pristupio i rekao: "Znate, gospodine, već sam dugo godina liječnik, ali kad sam vidio da vaš sin hoda, ja sam proplakao. Samo još nisam siguran da li on još dobro čuje." No, kad mi je to rekao, više nisam imao nikakve sumnje da će se Domagoj vratiti potpuno u život, da će ozdraviti.

Posljednja emisija ove sezone Duhovno-duhovitih večeri posvećena je molitvi zahvale Bogu za sve uslišane molitve i dojmovima, odnosno osvrtima slušatelja HKR-a o emisiji. Urednik i voditelj emisije je fra Stjepan Brčina.

Ovo je istinita priča o osmogodišnjoj djevojčici koja je znala da ljubav može biti čudesna.

Oprostio sam se od njega i njegove supruge i otišao iz San Giovanni Rotonda. Tri mjeseca kasnije ponovno sam ga vidio na trgu. Prišao sam mu i, bojažljivo, pomislivši da je u žalosti, upitao ga: "Kako je vaša supruga?" "Ozdravila je", odgovorio je presretan.  "A vi? Jeste li se ispovjedili", upitao sam. "Da! Petnaest dana nakon našeg razgovora s Padre Pijom vratio sam se ovdje. Promatrao sam kako mi supruga polako umire i pomislio da ću, ako se vratim vjeri, spasiti i nju i sebe. Odlučio sam doći u San Giovanni Rotondo na ispovijed. Kazao sam Padre Piju: ‘Sada vjerujem! Možete li nešto reći Gospodinu o mojoj umirućoj supruzi?‘ ‘Da‘, odgovorio mi je. Otišao sam kući i ženi je bilo bolje. Otišli smo liječniku koji začuđen nije prestajao vikati da se dogodilo čudo. Sada smo ovdje jer moramo zahvaliti Padre Piju."