Često nismo spremni praštati drugima jer ne znamo što ono zaista znači, govori vlč. Mike Schmitz.

"Isus nas poziva da uzajamno jedni drugima praštamo i da se kasnije ne sjećamo nanesene nepravde, odnosno da to sjećanje očistimo od sjećanja mržnje i osvete. Iskustvo pokazuje da se to može postići jedino molitvom. Zato nas Isus potiče da molimo za svoje neprijatelje, za one koji nas progone (Mt 5, 44). Molitvom ćemo slomiti silinu strasti, jer molitva će očistiti od svake gorčine sjećanje zla koje nam je učinjeno", poručuje fra Marijan Vugdelija, promišljajući o snazi oprosta.

Želio bih reći nekoliko riječi o praštanju zato što se milosrđe koje živimo u obitelji pokazuje u raznim oblicima. Ohrabrujemo, podupiremo, nosimo jedni druge, no najpotrebniji oblik milosrđa jest sposobnost praštanja. Nije uvijek lako oprostiti, ali je nužno! Ako nema praštanja između supružnika, ako nema praštanja među članovima obitelji, problemi se počnu množiti.

Povrijeđeni pojedinci su u opasnosti da se osvećuju, da iz mržnje i ranjenosti sami žele uspostaviti pravdu. Zbog toga oni, zapravo, čine novu nepravdu, jer na jednu nepravdu natovare novu. Osveti nije do toga da se zločinac popravi, nego da se i njemu nanese bol ili da ga se uništi.

Pogledajte viralni video na društvenim mrežama o mladiću koji oprašta ubojici svoga brata. Video najjasnije moguće pokazuje snagu kršćanstva u susretu sa zlom i patnjom.

Razmišljamo: "Ako oprostimo bez zadrške, drugi će to iskoristiti. Ako oprostimo odmah, bez bilo kakve kazne, izgledat će da djelo počinitelja nije tako veliko i teško, neće ništa naučiti. Počinitelju treba pokazati da je pogriješio. Ako odmah oprostimo, to bi moglo biti i nepedagoški. Konačno, ne smijemo biti slabići koji će samo praštati, a drugi će profitirati. Treba koji puta pokazati malo hrabrosti i tvrdoće."