Na današnji dan, 11. kolovoza 1995. godine, na netom oslobođenom području u operaciji „Oluja“, u selu Vlahović na Banovini život je izgubila jedna od legendi Domovinskog rata Ljubomir Vuk „Deda“.

„Kad je svijet bio protiv nas, Bog je bio s nama. Kad su nas pokušali iskorijeniti iz vlastite duhovne baštine, hrvatska majka je šaptom molila Očenaš, hrvatski je djed križao kruh prije blagovanja, a svećenik prinosio misnu žrtvu za svoj narod ne pristajući na šutnju uime režima“, rekao je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u homiliji na svetoj misi povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te 30. obljetnice VRO „Oluje“, u utorak 5. kolovoza u crkvi Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu.

„Duhovska Oluja spaja i Tomislavovu snagu, i Zvonimirovu dobrotu, i Jelenino milosrđe, i neustrašivost naših Zrinskih i Frankopana od jučer, sa žrtvom i mukom tolikih naših branitelja u Domovinskom ratu kojih se danas sa zahvalnošću i poštovanjem sjećamo“, poručio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan u poslanici „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa“.

Vođen osobnim zavjetom i dubokim poštovanjem prema hrvatskim braniteljima, 28-godišnjak iz Knina - Ivan Džepina, odlučio je pješice i trčeći prijeći put od Vukovara do svoga rodnog grada. Bez velike „pompe“, ali sa snažnom porukom, svoje je putovanje započeo kao skromnu inicijativu, a ono se ubrzo pretvorilo u prekrasno svjedočanstvo zajedništva i ljudske dobrote.

Ljubav prema Domovini inspiracija je mnogim glazbenicima čije skladbe možete pjevati uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Povodom 29. obljetnice slavne i velebne vojno-redarstvene operacije “Oluja” razgovarali smo s pripadnikom 7. gardijske brigade "Pume" Mirkom Bočkajem.

Organizirana grupa Zagrepčana okupila se na parkiralistu ispred Supernove u Buzinu odakle će krenuti prema Slavoniji gdje će dobrovoljno pomoći u raščićavanju od nastale štete nakon nevremena koje je u srijedu pogodilo kontinentalnu Hrvatsku.

Nakon jučerašnje oluje koja je pogodila Hrvatsku i BiH prirodno je da osjećamo strah i da se pitamo: Je li ovo govor prirode ili pak Božji znak i poziv na obraćenje? Kako "čitati" ovu oluju – kao elementarnu nepogodu ili nešto što je čovjek proizveo?

Mnogi žive u trajnome strahu od straha, strah ih je straha, što ih onda paralizira, što potom čovjeka tjera u nerazumne čine, bezizlaznost, uskoću, tako da se ni sam više ne prepoznaje. Pogotovo ako čovjek osjeti da su ga napustili svi, i ako ima osjećaj da ga je i sam Bog zaboravio. Kao ishod toga čovjek sumnja u smisao života. Zato takav mora biti istrgnut iz svog straha. Snažnom rukom, jakim šokom.

Tako često želimo kontrolirati Boga, kao što kontroliramo sve ostalo u našem relativno ugodnom modernom životu. Okrenemo slavinu i voda poteče. Okrećemo prekidač i pali se svjetlo. I često se na isti način ponašamo prema Bogu, gotovo kao duhovnom automatu. Mnogo puta, željni odgovora na molitvu, duhovnog iskustva, pa čak i prevladavanja nekog grijeha, pokušavamo svojim molitvama manipulirati Bogom. Želimo pritisnuti prave duhovne tipke i postići željene rezultate. U ovaj način djelovanja padamo čak (ili možda, osobito) kad su nam namjere dobre. Ali to jednostavno ne funkcionira.