"Ne možeš Boga voljeti ako ne voliš čovjeka, niti možeš voljeti čovjeka, a da ne voliš Boga, bio toga svjestan ili ne... Svakog čovjeka, svakog je stvorio Bog i voli ga... Voljeti se uči, iz blizine Boga, iz molitve, tišine, kontemplacije... i kada napreduješ u molitvi, napreduješ u krepostima, kaže Terezija Avilska", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

"Gdje je naše bogatstvo? Materijalno? Ako je, dijelimo ga. Duhovno? Još više, to bogatstvo nam je Bog dao i baš njega traži da ga dijelimo drugima. Do kraja, do kosti, bez pridržaja! Svima, ponajviše onima koji nas ne vole, proganjaju. Kako? Netko je bogat slušanjem, empatijom, netko će dati ruku nekome u poslu, drugi nekome da se pridigne, treći će smiješkom podizati mnoge....što smo dobili nije naše, materijalno smo oteli siromasima a duhovno...svi smo siromasi duhom i dužni smo jedni druge darivati. Neumorno, ludo, poput Isusa, do kraja, bez obzira na cijenu. To je naše poslanje, jer mi smo kršćani, aleluja je naša pjesma", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

"Zar Bog govori u prazno? Govori nemoguće, nepotrebno ? Ne tiče se mene? Ne, ne mogu ja to, ne znaš ti što pričaš, ne znaš ti što sam prošao! To je točno. Ja ne znam, i ne razumijem. Ali to nije bitno. Ja nisam bitan. Bog je bitan i ti si bitan Bogu. Tebi govori. Na tebi je samo da mu povjeruješ. Tada ćeš i činiti. Tvoja vjera biti će oči slijepom svijetu. I ići ćemo zajedno. Kamo Bog hoće. Svi zajedno. I vjernici i ne vjernici. Svi osim neprijatelja. Jer ih neće tada biti. To će biti novi svijet. Kakav je Bog od početka htio. Vjeruješ li da je moguć?", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

"Svi ideali svijeta nisu vrijedni suze djeteta, govorio je Dostojevski. Ima li veće kazne za tebe od suza tvoje rođene majke?", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

"Nitko te ne voli kao Bog. Zašto onda brineš? Brini da se rješavaš grijeha, svaki dan. I ne zaboravi na bližnje, na siromahe, duhovne ponajviše!", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

"Često drugi trebaju našu pomoć. Ne savjete, tumačenja, ne da ih naučimo da rade kako mi mislimo da je najbolje za njih. Već da ih primimo za ruku, da ih stavimo na ramena i nosimo. Isto kako je učinio Isus za nas. Ponio je sve naše grijehe, naše slabosti i boli. Ponio je sve naše križeve na svoj križ. Sve nas je "odšlepao" iz krivih struja, ponio nas je na ramenima preko mora naših strahova u sigurne plićake. Jer smo djeca velikog Boga", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

"Gubimo vjeru, ne jer Boga nema ili ne odgovara nego jer nas nema blizu Boga, jer ne slušamo, samo pričamo i gunđamo. Nema njegovih najbližih, njegovih susjeda. Oslijepimo pa tražimo čuda, ucjenjujemo Boga trapavim i sebičnim molitvama. Ne želimo se predati, ne damo se oduzeti od svega što nije Bog. Onaj koji vjeruje, ne treba objašnjenja. Onomu koji ne vjeruje, ne da se objasniti, govorio je Sv. Toma Akvinski. Vjeru treba vježbati, izazvati, živjeti. Biti normalan, jednostavan. Božji", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

"Razmišljao sam ako je nama smrtnicima tuđa tuga i nesreća potres duši, kako je Isusu, Bogu koji nas je u ljubavi stvorio. Onaj koji je prihvatio najgora mučenja i preljutu smrt poradi nas, kako On doživljava naše boli?" piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec promišljajući o današnjem, nedjeljnom evanđelju.