Iz misijske zajednice Moropai početkom nove 1972. godine sluga o. Ante Gabrić napisao je ovo pismo pismo ocu Ciki i njegovim „misionarkama svakog dana“.

Majka sluge Božjega Ante Gabrića postila je da joj jedno dijete postane svećenik po Srcu Isusovu i na tu je nakanu u crkvu nosila najbolje brašno za pečenje hostija.

Velika devetnica u čast sluge Božjega o. Ante Gabrića počinje njegovim zemaljskim rođendanom, a završava nebeskim, tj. traje od veljače do listopada ove godine te se moli od 20. do 28. svakoga mjeseca.

Volonterska mreža Ante Gabrić poziva sve zainteresirane za volontiranje u zemljama izvan Europe i u misijama da se pridruže šestom ciklusu edukacija koje će, kroz predavanja stručnjaka, dijeljenje iskustava volontera i radionice, pripremati one koji razmišljaju o odlasku na volontersko iskustvo izvan Europe.

U ovom ljetnom mjesecu kad nas sunce žari i pali i tražimo negdje hlada i svježine, ne možemo samo tako prijeći preko svega onoga što je otac Ante upravo u ovom mjesecu radio. Vrućine su bile velike kako sam piše u svojim pismima, ali on je neumorno išao naviještati Evanđelje i pohađati svoje vjernike u udaljenim selima. Bio je ustrajan u svom misionarskom radu u delti Gangesa i Sunderbanske prašume.

Sluga Božji o. Ante Gabrić bio je veliki štovatelj Srca Isusova. Molimo u ovoj devetnici, od 20. do 28. lipnja 2024., da Srce Isusovo učini naša srca po Srcu svome!

Svjetski dan pisanja obilježava se svake godine 11. svibnja. Tim povodom donosimo vam neka od pisama o. Ante Gabrića. Pročitajte.

Travanjska devetnica za proglašenjem blaženim sluge Božjega oca Ante Gabrića je sva u uskrsnom vremenu, a to znači vremenu radosti i optimizma. Jedna od najvažnijih dimenzija života i duhovnosti oca Ante Gabrića bila je radost, a optimizam je bio raspoznajni znak njegova života od samog početka u Metkoviću, pa do zadnjeg daha u Maria Polliu. Svi oni koji su pisali o njemu isticali radost i optimizam koji su jednostavno zračili iz njega.

Velika devetnica u čast sluge Božjega o. Ante Gabrića počinje njegovim zemaljskim rođendanom, a završava nebeskim, tj. traje od veljače do listopada ove godine te se moli od 20. do 28. svakoga mjeseca.

U kutu, na istrošenoj rogožini, ležala je mala Magdalena. Zapitah je da li bi još što željela. Kao da se bojala reći. Onda potiho prošapće: „Jednu malu naranču.“ I onda je oborila oči... bojeći se da je previše tražila. Malo poslije opet otvori oči. Bolne oči, s blagim, prikrivenim podsmijehom kao da su molile da se ne ljutim na nju zbog ove molbe... „Malu naranču.“ No gdje ću je dobiti u ovom pustom kraju?!