Bog ne sudi kao čovjek. Čovjek vidi samo lice, samo vanjštinu. Bog prodire do dubine našeg srca.

"Pozvani smo kopirati Isusa Krista u načinu života kako bi klice Božjeg kraljevstva bile prisutne već na zemlji i kako naša baština ne bi bila prolazna sfera nagomilavanja ispraznih stvari nego kako bi nam prolazne stvari postale sluga našem kršćanskom pozivu", piše Sandra Čukelj za portal Duhovnost.net.

Da se nije dogodio taj dan, bilo bi kao da se i nismo rodili. Tek preporođeni istinski smo rođeni. I ta nas preporođenost istodobno uvodi u skromnost i u zanos.

Zavodnik, otac laži, uvjerio je Evu (a preko nje i Adama) da će im jesti zabranjeno voće dodijeliti božanski status. Zapravo, napasnik je govorio istinu, ali s posve drugim, zloslutnim značenjem. Tim činom neposluha, ona i Adam zasigurno bi znali dobro i zlo. Ali kako? Sami po sebi, zapravo postajući zli, neposlušni Bogu.

Kazna suca Morrowa prije 16 godina dala je nadu kada je bila najpotrebnija. U svojoj sudnici u Michiganu prije 16 godina sudac Morrow ispred sebe je imao 27-godišnjaka Edwarda Martella koji je priznao da je prodavao i proizvodio kokain. Tijekom presude koja je Martella mogla poslati u zatvor na 20 godina, Morrow mu je odlučio pružiti priliku u životu.

Vrijeme nakon Uskrsnuća Gospodinova karakteriziraju susreti Isusa i učenika. Specifičnost tih susreta je da učenici Isusa u prvi mah ne prepoznaju. Zašto je tomu tako, razmatramo s fra Bojanom Rizvanom, župnikom župe Srca Isusova u Zadru.