Vlč. Ivica Cujzek u HKR-ovoj emisiji "Pod križem" govorio je o životnim poteškoćama. Nije se zadržao samo na temi križa, već se dotaknuo i nezahvalnosti.

Praćenje javne osobe koja oko sebe okuplja veliko mnoštvo često poistovjećujemo s uspjehom. Ako se veličina njegova mnoštva počne smanjivati, počinje se smanjivati ​​i njegov značaj. Prisjetimo li se koliko je često Isus upozoravao ljude koje je izliječio da nikome ne govore o tome, mogli bismo bolje razumjeti njegov pomalo oštar poticaj mnoštvu koji čujemo u današnjem Evanđelju.

"Nema rasta i razumijevanja dubine vjere i smisla života bez nekog oblika trpljenja i poniznosti u prihvaćanju istog. Mnogima to nije lako za shvatiti, ali kad čovjek dobije tu milost, to je onda početak ispravnog promišljanja života", poručuje Vedran Jerković.

Kada nas je Bog stvorio, pripravio je i naš križ. Po nošenju vlastitih i križeva bližnjih jačamo i vraćamo se Njemu. Shvatimo križ kao Božje oružje kojim nas On drži uz sebe.

Malokad smo križeve dobrovoljno odabrali. Malokad smo ih nosili s razumijevanjem. Bili smo zapravo prisiljeni, kao i Šimun, da ih nosimo. I tad smo mrmljali pod njima i nismo ih razumjeli. Gledali smo samo u ludost i sramotni žig njihov.