U južnom smo dijelu Zagreba, sjeverno od rijeke Save, u gradskom naselju Trnjanska Savica. Ne listamo povijesne knjige jer povijesti među velikim stambenim zgradama jednostavno – nema.

Sisačka biskupija! Početci joj sežu u prva stoljeća kršćanstva, o čemu svjedoče brojni ostatci materijalne kulture. U 9. stoljeću ovdje stoluje knez Panonske Hrvatske Ljudevit Posavski, a franački kroničar Einhard Sisciju naziva „Civitas“, što znači grad i u pravilu označava grad sjedište biskupije.

U ovom su gradu napisani prvi časoslov, prvi hrvatski roman „Planine“, zapisane prve hrvatske note. Kraj 14. stoljeća ovom je gradu donio Dominikansko veleučilište, a prije pet i pol desetljeća javnosti je predana Stalna izložba crkvene umjetnosti. Zadar je to u kojemu je kulturna i sakralna baština prebogata. Ali što bi ovaj grad bez svetog Šime?

„Od sredine 9. st. Hrvati se duhovno i kulturno napajaju iz obilnoga benediktinskog vrela crpeći vrednote koje su oplemenjivale i još uvijek oplemenjuju hrvatski narod i njegovu duhovnu i kulturnu baštinu“, zapisao je svećenik dominikanac, povjesničar akademik Franjo Šanjek.

„Ja sam od katoličke obitelji, uvik sam u crkvi bila, više nego u kući. Što god je bilo uvik sam bila prva jer mi je bila kuća blizu crkve. Samo nas je jedna kuća dilila. A ja došla vode, ni popa ni mise ni molitve. A di sam došla majko moja. Nikoga u crkvi, samo dvi tri stare i ja. U Vrpoljcu – to je bila mala Moskva“. Tako je 2018. u dokumentarnom filmu Hrvatske televizije „Gospa od Vrpolja – Ona koja okove skida“ svjedočila danas pokojna Rajka Petković, koja je u rodnim Vodicama, na brdu Okitu, ljubila Gospu od Karmela.

Možeš li tvrditi da ljubiš Boga, a okrećeš glavu od bližnjega svoga? Empatija, solidarnost, volonterstvo, ljubav – samo su prazne riječi ako ih ne prate djela. Od prvih apostolskih vremena, živa i djelotvorna Crkva promiče ljubav prema čovjeku, a ona u svoj sadržaj upija sve riječi i svu terminologiju koja je nastajala i nastaje danas. Riječ je o jeziku ljubavi koji svi razumiju, o čemu dugi niz godina svojim predanim radom svjedoče povjerenici za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u Varaždinskoj biskupiji i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, vlč. Leonardo Šardi i vlč. Alojz Kovaček.

Gradnjom pastoralnih centara crkve postaju više od mjesta molitve. Marom župnika, pastoralnih suradnika i uz podršku vjernika laika ide se korak po korak dalje, kako bi Crkva, konkretna župna zajednica, bila otvorena svima. O tome što Crkvu čini živom, na temelju dugogodišnjeg pastoralnog iskustva svjedoči župnik Župe sv. Leopolda Mandića u zagrebačkoj četvrti Ljubljanica-Voltino, Željko Lovrić.

Neno Kužina, od 1992. kada je počeo raditi na Hrvatskoj radioteleviziji u televizijskome religijskom programu, svojom izvrsnošću je dao nemjerljiv doprinos počecima i razvoju religijskog programa na nacionalnoj javnoj televizijskoj ustanovi, stoji u obrazloženju odluke HDKN-a. Stvaranjem religijskih emisija i veoma visokom postotku gledanosti, cijeli svoj radni vijek visokim profesionalnim standardima posredovao je kršćansku poruku i dao osobni svjedočki pečat svakoj emisiji koju je uređivao.

Katolički novinar, urednik i prvi voditelj emisije "Mir i Dobro" Neno Kužina danas je službeno odradio svoj posljednji radni dan na Prisavlju i u kratkom razgovoru za naš portal osvrnuo se na svoj dugogodišnji rad na HRT-u, gdje je proveo pola svog života.