„Ne zaboravimo puniti mobitel navečer, ali zaboravljamo na dušu. Kad čitamo Evanđelje, primamo milost. Ujutro čitamo poglavlje – milost za cijeli dan“, svjedoči monah čiji poticaj o ozdravljujućoj moći Božje riječi prenosimo s portala Book.

Nakon sedam godina života kao pustinjaka, posjetila ga je privlačna žena koja ga je htjela zavesti (bio je poznat kao vrlo zgodan pustinjak). Ono što nije znala je da su ga neposredno prije nego što je stigla gotovo obuzele misli o požudi, pa je došla u "pravo" vrijeme.

Biti ponizna osoba znači biti zahvalan za blagoslove i prilike koje ti Bog daje i prepoznati da tvoji darovi i talenti imaju Boga kao izvor. Dopustite da svakodnevne borbe, pa čak i upadanje u grijeh, budu poziv na poniznost, gdje bez oklijevanja priznajete da se morate u potpunosti oslanjati na Božju milost, a ne na svoju snagu.

Na jednome ruskom otočiću žive tri siromašna monaha. Drugi ih smatraju neukima, ali Božjim ljudima koji mole i spašavaju dušu. Znaju samo jednu molitvu: „Trojica vas, trojicu nas, Gospode, pomiluj nasˮ, koju su osmislili sami. Jednom ih prilikom posjeti stari monah s još dvojicom crkvenih službenika. Monah je u službi već pedeset godina, ima najviši položaj vlasti te zna sve molitve, pa je odlučio poučiti i njih kako ispravno moliti, no susret s njima promijenit će ne samo sve što je znao o iskrenoj molitvi, već cijeli njegov život. U nastavku donosimo priču o trojici isposnika, a na dnu teksta možete pogledati priču u obliku videa.

Mnogi mladi ljudi nakon što završe školu ili studij žele se malo odmoriti prije nego što započne sljedeća životna faza. Benediktinski projekt “Klosterzeit” mladićima nudi neobičnu priliku da ovu fazu završe živeći određeno vrijeme “kao monasi” u jednom od njihovih 12 benediktinskih samostana na četiri kontinenta.

Njihova služba u svećeništvu je ista, ali ne i način na koji žive svoj poziv. Riječ je o pomalo fleksibilnim terminima kojima je zajednička životna stvarnost žrtve i siromaštva. No, dok su svi oblici svećeništva jednaki po službi, razlikuju se u načinu na koji se manifestiraju. Svećenik može biti monah, redovnik ili svjetovni (dijecezanski), ali su svi dio klera tj. katoličkog svećeništva.