Pratimo molitvom buduće salezijanske misionare i one iz drugih zemalja koji se pripremaju naviještati Krista.

Od otoka Raba do dalekog Brazila, od Jadrana do Amazone – tako je Božja volja vodila časnu sestru Beatricu Krstačić iz Družbe milosrdnih sestara Sv. Križa. Unatoč teškim životnim uvjetima s kojima se nosi nekoliko desetljeća, ova 78-godišnjakinja u svemu prepoznaje Božju ruku. I kad na plovidbi čamcem strahuje od krokodila i zmija, ne posustaje u naumu da Božju riječ donese onima koji je s radošću iščekuju.

U ponedjeljak, 30. rujna u 17 sati po našemu vremenu, hrvatske će misionarke zajedno sa siromasima i prijateljima moliti svetu krunicu za sve prijatelje i dobročinitelje misija u domovini. Molimo zajedno jer molitva ima snagu sve okrenuti na dobro, naše strahove u hrabrost i tugu u radost, probuditi našu pospanost i osnažiti nas da hrabro idemo naprijed.

Madagaskar. Čovjek odmah pomisli na kristalno čistu i tirkizno plavu boju vode Indijskog oceana, pješčane plaže i impozantne baobabe. Ta tko ne bi poželio živjeti ondje?! No, svaka medalja ima dvije strane. O ovoj drugoj, manje blještavoj, strani otočne države govorila je misionarka s. Marica Jelić koja je Malgaškinja već četiri desetljeća.

Redovnice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, s. Ruža Raič i s. Veronika Ćibarić, otišle su do dalekih Salomonskih Otoka u misije. U ruralnim područjima gdje je bijeda stalan gost, gdje se za šaku riže pješači dva sata, gdje je onaj tko ima sapun bogat čovjek i gdje ljudi umiru od bolesti koje bi ovdje riješio posjet ljekarni, njih dvije zajedno s ostalim sestrama nastoje, uz Božju pomoć, širiti Božje kraljevstvo i pomoći potrebitima.

Počela je nova školska godina i školarci su krenuli u novu pustolovinu. Budimo podrška djeci na putu odrastanja da ne bismo zaboravili da je svako dijete dragocjeno i da na svijetu ne postoji nitko sličan. Danas kada slavimo svetog Josipa Kupertinskog kojem se mnogi školarci utječu, dijelimo poruku iz misija uz važan podsjetnik da Bog voli svakog čovjeka i ne odustaje od nikoga te s ljubavlju prati djelo ruku svojih i nikada nas ne napušta.

Rođena je na sam Božić 1970. u Kotor Varoši u BiH, u Ugandi živi od 2018. a najteže joj je i danas, govori, vidjeti djecu koja umiru od gladi. Ona je časna sestra Ivka Lučić, s kojom smo razgovarali tijekom njenog kratkog boravka u Hrvatskoj.

Ova redovnica, koja je doslovno pred mirovinu otišla u misije, dokaz je kako nikad nije kasno ukoliko nas vodi ruka Božja kojoj potpuno vjerujemo.

Ako ga nekad negdje sretnete, osvojit će vas osmijehom, vedrinom, radošću koja ne može biti drugo nego dar od Boga. On je fra Ilija Barišić, misionar u Kongu, živi dokaz da su oni najveći među nama ujedno i najjednostavniji.

Župnoj zajednici u Rushooki u Ugandi ovih dana darovano je 540 Biblija u sklopu projekta „Biblijski maraton“ u organizaciji „Svetopisamske družbe Slovenije“.