Trudim se svakodnevno ići na misu jer volim Isusa, želim provoditi vrijeme s njim, želim mu zahvaliti za sve njegove blagoslove i jer znam da trebam njegove milosti.

Kako rastemo u milosti, poput Gospe, naš najveći užitak postaje gledati Krista. To nas priprema za blaženo gledanje, onoga što "oko ne vidje, ni uho ne ču, ni u srce čovjeku ne dođe", onoga što je "Bog pripravio onima koji ga ljube" (1. Kor 2,9).

Strah Gospodnji koji je ubrojen među sedam darova Duha Svetoga je sinovski ili čisti strah. Zajedno s drugim darovima Duha Svetoga, Strah Gospodnji ne djeluje na ljudski način, već na anđeoski, ili bolje rečeno na Božji način.

Toliko smo puta molili Vjerovanje, bezbroj puta ispovijedajući da vjerujemo u uskrsnuće mrtvih. No, zastanemo li ikada da se zapitamo vjerujemo li doista u uskrsnuće mrtvih?

U emisiji "Pod križem" u utorak, 8. studenog župnik Župe Presvetog Trojstva u Prečkom vlč. Tomislav Šagud govorio je o milosti kao Božjoj ponudi prijateljstva.

Đavao je “tužitelj” i uvijek će nas pokušavati navesti na grijeh (Otkrivenje 12,10). Ne obaziri se na njega, nego samo na Boga i Mariju.

Kad se vrati, Isus će tražiti onu vrstu vjere koja nikada nije sumnjala u Božju dobrotu i vjernost da nas čuje, bez obzira koliko mu vremena treba da nas usliša.

Netko tko je izgleda smatrao spasenje nečim automatskim, tj. nečim što je Bog postigao bez ikakve odgovornosti s naše strane, upitao je Isusa: ""Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" Isus je odgovorio naglašavajući neizostavnu potrebu za trudom s naše strane: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." (Lk 13, 22-30)

Odvajamo vrijeme za jelo, spavanje, piće, vježbanje, spavanje, rad itd., jednostavno zato što smo uvjereni u njihovu pravu vrijednost. No, što je s molitvom? Prepoznajemo li vrijednost molitve i što ona čini u našim životima?

Kratak biblijski odlomak koji daje sveti Petar u Djelima apostolskim pomaže nam razumjeti više o tome kako doći u raj.