"rebamo dopustiti Bogu koji živi u nama da ljubi kroz srce svakoga od nas: ljubiti Božjom ljubavlju."

Mi smo privilegirani jer je Krist patio i umro za naše grijehe. Sada su neki ljudi skloni zaboraviti njegovu patnju i usredotočiti se samo na prazan križ. Iako je križ sigurno snažan znak našeg spasenja, ne možemo zaboraviti žrtvu koju je Krist učinio savršenim podnošenjem križa.

Post ne donosi ploda ako ga ne "zalijeva" milosrđe. Post presuši kad presuši milostinja. Milostinja je prema postu kao kiša prema zemlji. Koliko god obrađivali svoje srce, čistili tlo svoje naravi, iskorjenjivali poroke, sijali kreposti, ako ne oslobodite izvore milosrđa, vaš post neće uroditi plodom.

Ono što se isprva čini nevažnim, na kraju može izgraditi zid koji dijeli čovjeka od čovjeka.

Nema milosrđa ako nema pravednosti. Ako će ti se apriorno sve oprostiti bez tvog pokajanja, bez tvoje želje za popravkom, ako nema grijeha, postoji li onda uopće milosrđe, ili je to samo Bog koji je malo glupav i ne zna razliku dobra i zla?

Tko je od nas ikad na proslavu svoga rođendana umjesto prijatelja i obitelji pozvao „siromahe, sakate, hrome, slijepe”? Znači li to da nitko od nas nije čovjek evanđelja ili možda u ovoj Isusovoj prispodobi postoji nešto dublje što, po običaju, ne primjećujemo?

Odvajamo vrijeme za jelo, spavanje, piće, vježbanje, spavanje, rad itd., jednostavno zato što smo uvjereni u njihovu pravu vrijednost. No, što je s molitvom? Prepoznajemo li vrijednost molitve i što ona čini u našim životima?

Ocean milosrđa. Nadam se da ste upoznati s krunicom Božjeg milosrđa. Lijepa je to molitva Crkve, poznata tek nepunih sto godina, ali vrlo moćna. Početna molitva za tu krunicu podsjeća nas da u čemu god da se nalazimo u dubinama, bez obzira na blato, kakva god divljina, kakvo god duboko more bilo, to je samo dječji bazen u usporedbi s dubinama Božje ljubavi.

Koliki propadaju jer je nama neugodno reći nešto što nekome smeta, jer imamo sto izgovora da se ne petljamo u tuđi život! Isus je rekao: „Odsada više nemoj griješiti.” To su teške riječi. Milosrđe je teško, ali smo na njega pozvani. Pozvani smo ljudima u svojoj okolini pokazati da ih razumijemo, prihvaćamo i ljubimo, i da ih baš zato pozivamo da promijene način života – jer su stvoreni za mnogo više.

Mladi student pošao je u šetnju sa svojim profesorom. Dok su tako šetali i razgovarali, ugledaše pored puta par starih cipela koje su, po svemu sudeći, pripadale siromašnom seljaku koji je u blizini radio u polju i koji je privodio kraju svoj posao.