„Čovjek koji sebe voli neće imati potrebu živjeti izvan sebe, s očima stalno usmjerenim na druge“, piše brat Jakov od Križa Milić na temu zavisti.

„Ljubomora – slabost ili šansa za rast?“ - upravo se s tim pitanjem bavilo Hrvatsko nadzemlje na korizmenom susretu pod nazivom „Ljubo(noćna)mora vol.2“ u srijedu 9. travnja u splitskom Nadbiskupskom sjemeništu. Kroz nagovor fra Marija Berišića okupljeni su dublje zaronili u korijene ljubomore, razliku između ljudske i Božje ljubomore te kako upravo taj osjećaj može postati put prema osobnom i duhovnom sazrijevanju.

Hrvatsko nadzemlje će, iznimno, na drugu srijedu u mjesecu, 9. travnja 2025., održati još jedan susret u ovoj akademskoj godini pod nazivom „LJUBO(NOĆNA)MORA vol. 2“.

Bit poniznosti nije u tome da umanjujemo svoju vrijednost, nego da manje mislimo na sebe. Umjesto zagledanosti u dobra koja nemamo, zagledajmo se u Krista i steknimo njega. On je izvor svakog dobra, radosti i mira, izvor svega onoga za čime čeznu naša srca. Kada njega budemo posjedovali, tada ćemo posjedovati sve što nam treba i u našoj duši više neće biti mjesta za zavist.

Danas više nego ikad, zahvaljujući društvenim mrežama, možemo u svakom trenutku vidjeti blagoslove u životima drugih osoba – od odmora, talenata, ljetnih kampova, obiteljskoga života pa čak i onoga što drugi kuhaju ili jedu za večeru. Društveni mediji su alat za dijeljenje, ali i “zmaj” kojega je potrebno pripitomiti da ne bismo pali u iskušenje i postali ljubomorni zbog tuđih blagoslova.

Ljubomora je rak rana našega vremena. Rak rana svakoga, a pogotovo bračnog odnosa. Odmah želim reći da ljubomore ne smije biti ni malo u našem životu. Naime, opće je mišljenje da u (pogotovo u bračnom) odnosu mora biti 'malo' ljubomore. Jer, kao to je izraz ljubavi i brige za drugoga! Svašta! Ja pitam takve: koliko 'malo'? Čime se ona mjeri? Zar nam ne govori sama riječ nešto što 'mori' ljubav. Kako onda to 'mora' biti u odnosu?