Čak su i veliki sveci prolazili razdoblja sumnje, ali su vjerno ustrajali u molitvi i ljubavi. Ponekad im se činilo da ih je Bog napustio ili još gore, da ga nisu sposobni voljeti.

U Evanđelju po Marku, kad je neki pismoznanac pitao Isusa o najvećoj zapovijedi, On je odgovorio: "Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom." Ponekad je u vrevi životnih obveza, briga i vremena koje u ovom užurbanom svijetu nedostaje - teško prigrliti ove Isusove riječi. Kako ljubiti Gospodina iznad svega, kada toliko ljubimo tolike stvari i osobe?

"Svima je dobro poznato da u zemaljskom životu imamo kušnje i križeve koje moramo nositi. Ponekad nam se ti križevi čine preteški i čini nam se da ih nemamo snage nositi. Kod tih situacija dolazi do misli zašto se to nama događa", promišljanje je Mladih katolika. Tekst prenosimo u cijelosti.

U prvoj polovici 20. stoljeća, točnije 1937. u župi Dolina u Bosni umro je svećenik, a biskup nije slao novoga. Što su poduzeli župljani toga sela znajući da bez svećenika nema sakramenata, posvjedočio je u svojoj knjizi "Crtice i usporedbe" mons. Ivan Vlašić, a prenio na svojoj Facebook stranici dominikanac fr. Ivan Marija Tomić.

Isusova je riječ istina. On govori riječi koje oslobađaju, koje čovjeka čupaju iz njegove rezignacije, slomljenosti, potištenosti.