Kršćani su od početka u ovoj priči vidjeli nagovještaj većeg Božjeg djela koje će doći kasnije. Prvi potop odnio je zlo s površine zemlje, ali ne i iz srca putnika arke. Crveno more koje se zatvaralo prema faraonu i njegovoj vojsci imalo je otprilike isto ograničenje – nije očistilo dušu Izraela.

"Pokazao mi je ljubav Oca nebeskog koji je prisutan, koji je postojan, koji je vjeran. Otac koji svoju djecu rasipa dobrim i savršenim darovima i koji voli provoditi vrijeme s nama. Otac koji nalazi radost u svakom našem postignuću i brine o svakom detalju našeg života. Otac koji je duboko dirnut što razgovara s nama i gleda kako rastemo. Otac koji nas pokupi u najtežim trenucima naših života i vrati kući."

Šibenski biskup Tomislav Rogić je u župi Perković, u župnoj crkvi sv. Jure u Sitnom, u nedjelju 20. veljače tijekom mise koju je predslavio, krstio Mariju Faustinu Skelin peto dijete u obitelji Ivice i Antonije.

Svećenik iz biskupije Phoenix vlč. Andres Arango, dao je ostavku na službu svećenika nakon što je utvrđeno da je je više od 20 godina nevaljano krstio.

Jeste li ikada čuli nekog protestanta da kaže da kršćani ne bi trebali krstiti dojenčad jer djeca ne mogu izražavati niti imati vjeru? Ne bi li bilo lijepo imati dva sažeta biblijska odlomka koja će vam pomoći objasniti katolički i pravi kršćanski stav svojim prijateljima nekatolicima?

"Mi smo od Boga primili osobnu iskaznicu koja potvrđuje tko smo, a to je da smo njegovi i da smo građani neba. Bog nas je po krštenju „posvojio“. Postajemo njegova djeca i time i nama govori ove riječi: Ovo je sin moj ljubljeni, ovo je kći moja ljubljena u njemu/njoj mi sva milina. Ovo su riječi potvrde i za nas. Bog i nas potvrđuje i govori da njemu pripadamo i da njemu idemo. Svjedočimo to svakoga dana kako bi se za nas mogla reći ona izreka: Kakav otac, takav sin/ takva kći, jer kad oponašamo Boga tada nam nitko ne može ukrasti naš identitet jer je izgrađen na čvrstom temelju krštenja", piše vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku.

»Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života« (Rim 6, 3-4).

Bog je ljubav, a ljubav je ponizna, ne uzdiže se, već se spušta, poput kiše koje pada na zemlju i donosi život, poručio je papa Franjo u nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja u nedjelju 17. listopada.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodit je u nedjelju, 6. lipnja u crkvi sv. Mihovila u Kaštel Kambelovcu misno slavlje za vrijeme kojega je krstio malenoga Boška, peto dijete u obitelji Ante i Ivane Bralić. Uz malenoga Boška roditelji Bralić imaju još Hanu, Juru, Blaža i Tončija. Pozdravivši roditelje, sestru i braću, kuma i rodbinu malenoga krštenika nadbiskup je upitao nazočne koliko živimo po svome krštenju i koliko smo svjesni njegove važnosti i vrijednosti?

Kratki biblijski odlomak koji je dao sv. Petar u Djelima apostolskim pomaže nam razumjeti više o tome kako doći do neba. Čuvši propovijed koju je držao na Pedesetnicu, mnogi su bili pogođeni u srcu i upitani što bi trebali učiniti. Petar je odgovorio: „Pokajte se i krstite se svi u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha; i primit ćete dar Duha Svetoga “(Djela 2,38).