Viktor Frankl na jednom mjestu piše: Iz ruševina se najbolje vide zvijezde. Kada ne mogu promijeniti situaciju, pozvan sam promijeniti samog sebe. Je li vrijeme za promjenu stava?

Psihičke smetnje i bolesti često su „stigmatizirane”. Zašto aritmija srca, bolno koljeno ili problemi s probavom ne predstavljaju problem? Zašto su psihički poremećaji „zabranjeni”?

"Život nikad ne prestaje, kao što Bog nikada ne može prestati postojati i tebe voljeti. Ne predaj se nikakvom mraku, nikakvom očaju i beznađu i nikad ne vjeruj da se nećeš vratiti na ognjište, da neće biti iscijeljena tvoja rana, i da tvoj život nema smisla iako si u kolicima. Sve može postati novo, i bit će, samo se osloni na Svemogućega", poručujevlč. Tomislav Ivančić u knjizi "Još se možeš vratiti".

Tko je mistično mrtav, traži samo Boga, koji je tako dobar i tako velik. On odbacuje sve druge misli, koliko god bile dobre, kako bi mislio samo na Boga.

U emisiji HKR-a "Sutra je dan Gospodnji" ovogodišnji mladomisnik karmelićanin o. Jakov od Križa protumačio je liturgijska čitanja 15. nedjelje kroz godinu, ali i govorio o svom izboru životnoga zvanja i razlozima ulaska u Karmelski red. Izdvajamo najzanimljivije dijelove emisije:

Propete Isusove ruke neka nas opominju da sve radimo u ljubavi i požrtvovnosti, probodene noge Isusove neka nas opominju da hodamo putem sv. poslušnosti i putem sv. Božjih zapovijedi, njegova trnova kruna neka nas sjeća svete poniznosti koja mora da resi našu redovničku dušu, a otvoreni bok Isusov neka bude naša najslađa okrepa i naš zaklon, iz njega crpimo snagu u svim svojim bolima i slaboćama.

Donosimo dirljivu priču koja opisuje koliko je velika cijena plaćena za život svakoga od nas. Bila je to najveća cijena ikada plaćena kada je Sin Božji sišao s neba i svoj život položio za nas ljude.

Patnja je neizbježna stvarnost života. Muškarac ili žena, bogat ili siromašan, vjernik ili nevjernik, bez obzira na nacionalnost, rasu ili vjeru – svi je kusaju. Zar Gospodin želi da ljudi trpe? Čini se tako okrutnim – nešto što ni jedan roditelj ne bi poželio djetetu, ali okrene li se pogled prema raspelu, vidljivo je da je ono jedini ključ koji može otključati vrata vječnoga spasenja.

Onaj koji je znao umrijeti znao je i kako se ponovno roditi i dati ovom našem jadnom sićušnom planetu čast i slavu koju ne dijele plamena sunca i ljubomorne planete: slavu jednog napuštenog groba.

Kao što se Isus zaodjenuo u Marijino tijelo i krv i ponudio se za otkupljenje svijeta, tako se sada oblači u naše tijelo i krv i nudi naše patnje Ocu.