Na blagdan Uzvišenja Svetog Križa donosimo propovijed vlč. Bruna Diklića iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Blagdanom Uzvišenja Svetog Križa zahvaljujemo na daru otkupljenja u Kristovu križu i spominjemo se kako je carica Jelena u 4. stoljeću pronašla relikviju Isusovog križa.

Kardinalski križ Michaela Czernya bez riječi izražava njegovu blizinu svim izbjeglicama, migrantima i trpećima u svijetu, dok istovremeno simbolizira Kristovu pobjedu nad smrću.

"Križ nas ojačava za sve nedaće koje će nam život servirati. Zato se zaista isplati uzeti svoj križ, snažno ga zagrliti i nositi dan po dan", poručuje fra Ivan Marija Lotar.

Helena je otkrila tri križa te je provela čudesnu istragu u kojoj je dala presudno mjesto Božjem djelovanju. Naime, naredila je da se dovede žena bolesna na smrt i da ju se dotakne sa sva tri pronađena križa. Ozdravivši nakon dodira trećega križa, Helena je svečano taj križ proglasila pravim Kristovim križem.

"Kristova logika pšeničnog zrna i njegova umiranja je teška i zahtjevna. Zato Isus koristi glagol mrziti kako bi to naglasio. „Tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“ To „mrziti“ znači izabrati smrt u Kristu i umiranje s njime na križu, ali time čovjek izabire i zadobiva život", piše pater Marko Bijelić.

"Pogled na križ i prihvaćanje križa čovjeku daju mir. Po našoj sljubljenosti s križem Bog nam vraća izgubljenu nadu. Stavljajući svoje rane u Kristove naše rane bivaju zaliječene. Podižući svoje oči u Kristov križ naši pogledi dobivaju novi sjaj, srce se otvara njegovim poticajima, a moje trpljenje po Kristovom križu nalazi svoj smisao", piše fra Antonio Šakota, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

"Tolika nam dobra padoše i padaju u dio pomoću križa, pa da se Krist ne će dati razapeti? Pitam: tko bi to rekao? Da nije htio, tko bi ga bio prisilio? Tko bi ga primorao? Zašto je poslao proroke koji najaviše da će biti raspet ako nije trebalo da se raspne i da nije htio da to trpi? Zašto križ nazva časom ako zaista ne htjede biti raspet?", pitao se fra Zvjezdan Linić.

"No da bismo napredovali u duhovnosti, ne možemo samo biti na Taboru, moramo ići u svakodnevicu života, prihvatiti svoj križ, svoju Golgotu. Bez prihvaćanja križa nema slave i promjena u našem životu, ne mijenjamo se. Tako mnogi odustaju od vjere kad dođu neki križevi. Vjera nije samo osjećaj. Treba ostati vjeran i kad dođu križevi, kao Isus", poručuje fra Stjepan Hrkač.

Krist se učinio ranjivim za nas. Pogledajte križ! To je krajnja slika ranjivosti, konačna slika ljubavi. Ako želimo biti poput Njega, moramo oponašati njegovu ranjivost. Moramo položiti svoj život. Kako to možemo učiniti ako smo neprestano zabrinuti da ćemo biti ranjeni?