„Kršćanska nada znači vjerovati da u svakoj stvari u ovome životu, u svemu što činim i sa svime onime što dotiče moj život na bilo koji način ima jedna svrha. Svaka stvar ima jedan smisao i jedno značenje čak i kada ga ne vidimo. To je ono što nas gura da se suočimo sa životom“ – tako je o kršćanskoj nadi promišljao vlč. Hrvoje Zovko u HKR-ovoj emisiji „Pod križem“.

Duhovno remek-djelo sv. Terezije Avilske nosi naslov „Put k savršenosti“, a ne „Stanje savršenosti“. Njezin prijatelj karmelićanin, sv. Ivan od Križa, napisao je „Uspon na goru Karmel“ a ne „Vrhunac gore Karmel“. Već sami naslovi ističu da je kršćanski život – hodočašće, uvijek smo na putu. Hodočašća u Svetoj godini predstavljaju simbol putovanja nade na koje smo pozvani.

Istinoljubivost je krepost koja od nas traži ljubav prema istini i volju da istinu prepoznamo i shvatimo. No, kada govorimo o istinoljubivosti, a kada o ogovaranju?

Papa Franjo je u katehezi na današnjoj općoj audijenciji govorio o trima teološkim krepostima, temeljnim stajalištima koja karakteriziraju život Isusovih učenika: „Kršćanin nikada nije sam“, potrebno je „lišiti se te ponekad glomazne prisutnosti koja je naš ego"

Stvaranje dobrih navika u našim životima vodi nas do duhovnog rasta. Jedna od njih odnosi se i na jutarnje buđenje. Doznajte o čemu se radi.

Čistoća se ne odnosi na popis zabrana, već na put koji vodi do radosti prave ljubavi.

Odvoji malo vremena i provjeri kako stojiš sa sedam glavnih grijeha.

Zanimljiva je veza između osjećaja čarobnosti i kreposti umjerenosti. Svako pretjerivanje skida čaroliju s osoba i stvari. Nutarnja urednost i čistoća omogućuje nam gledanje Boga. Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. Oni će vidjeti Boga u svemu i svima. A Bog daje da je sve živo. Lijepo. Dobro. Slatko. Čarobno.

Sv. Franjo je shvatio da često činimo dobra djela iz samoljublja, čak iako mislimo da ih činimo iz ljubavi. Čini se da nam samo treba odobravanje svijeta i dobar izgled. On je poučavao svoju braću da bez poniznosti nijedna krepost nije Bogu prihvatljiva.

Što više postajemo kreposni, to ćemo biti sretniji i slobodniji, a bit ćemo i u miru sa sobom, drugima i Bogom. Padre Pio otkriva nam što je temelj koji nam omogućuje da živimo kreposnije i radosnije.