Što možemo naučiti od Joba? Posebno danas, kada se spominjemo naših dragih pokojnika?

Kad razmišljamo o Jobu, pomislimo na patnju. I istina je — Job je patio mnogo više nego što itko od nas može zamisliti. Unatoč činjenici da je bio potpuno nevin, trpio je intenzivnu fizičku bol, nedostatak sna, glad, gubitak svog ogromnog bogatstva, smrt sve svoje djece, te uvrede i kritike supruge i prijatelja. Ovaj nas sveti čovjek može naučiti mnogo stvari, ali danas se želim usredotočiti na još jedan aspekt Joba o kojem se ne govori često: njegovom očinstvu. Job nas može naučiti najmanje tri karakteristike pravednog oca.

Dok promatramo križ vidimo istodobno beskrajnu ljubav i beskrajnu patnju. Trpljenje nije dakako predmet naše ljubavi. Zapovijeđeno nam je da ljubimo Boga i našeg bližnjeg kao same sebe. Nije nam zapovijeđeno da ljubimo patnju. Čemu onda patnja?

Biblijski se autori nisu bojali postavljati teška pitanja. Zapravo su osporavali neadekvatno razumijevanje mudrosti i nedovoljne odgovore na pitanja o značenju patnje, umanjenja i smrti. To je, na primjer, očito slučaj u Jobovoj knjizi. Pitanje iza knjige o Jobu je zagonetka pravednika koji pati. Za mudra čovjeka postoji određena poniznost. Nije u našoj moći znati sve stvari, ali moramo odlučiti što ćemo učiniti s vremenom koje imamo.