Što možemo naučiti od Joba? Posebno danas, kada se spominjemo naših dragih pokojnika?

Kad razmišljamo o Jobu, pomislimo na patnju. I istina je — Job je patio mnogo više nego što itko od nas može zamisliti. Unatoč činjenici da je bio potpuno nevin, trpio je intenzivnu fizičku bol, nedostatak sna, glad, gubitak svog ogromnog bogatstva, smrt sve svoje djece, te uvrede i kritike supruge i prijatelja. Ovaj nas sveti čovjek može naučiti mnogo stvari, ali danas se želim usredotočiti na još jedan aspekt Joba o kojem se ne govori često: njegovom očinstvu. Job nas može naučiti najmanje tri karakteristike pravednog oca.

Dok promatramo križ vidimo istodobno beskrajnu ljubav i beskrajnu patnju. Trpljenje nije dakako predmet naše ljubavi. Zapovijeđeno nam je da ljubimo Boga i našeg bližnjeg kao same sebe. Nije nam zapovijeđeno da ljubimo patnju. Čemu onda patnja?

Biblijski se autori nisu bojali postavljati teška pitanja. Zapravo su osporavali neadekvatno razumijevanje mudrosti i nedovoljne odgovore na pitanja o značenju patnje, umanjenja i smrti. To je, na primjer, očito slučaj u Jobovoj knjizi. Pitanje iza knjige o Jobu je zagonetka pravednika koji pati. Za mudra čovjeka postoji određena poniznost. Nije u našoj moći znati sve stvari, ali moramo odlučiti što ćemo učiniti s vremenom koje imamo.

"Tri su bila glavna otkrića istraživanja - naime, da je 67% onih koji sebe karakteriziraju kao „religiozne“ osporilo svoje vjerovanje u Boga, da je gotovo četvrtina svih ispitanih rekla da ih je pandemija učinila strašljivijima prema smrti, i to oko trećina ispitanih rekla je da je na njihov molitveni život utjecala ova kriza. Impresionirao me znatan broj onih koji su zbog COVID-a imali poteškoća s vjerovanjem u Boga koji ljubi čovjeka. No, mislim da nitko tko pažljivo čita Sveto pismo nikad ne bi mogao zaključiti da je vjera u Boga koji voli nekako nespojiva s patnjom". Donosimo razmišljanje biskupa Roberta Baroona o Božjoj ljubavi i kako je ona spojiva s ljudskom patnjom.