Božji poziv razlikuje se od drugih poziva po tome što Bog zove da nešto učiniš i što je potrebno učiniti u svijetu. Mjesto na koje te Bog poziva jest mjesto gdje se tvoja najdublja radost i najveća glad svijeta susreću. Drugim riječima, to znači reći: "Bog me je pozvao i obdario me da činim razliku u svijetu na njegovu slavu."

Možda ste koji puta vidjeli redovnike koji ne predslave svetu misu, ne ispovijedaju i propovijedaju… No, usprkos tome možda ste ih vidjeli da su sretni, veseli, susretljivi, radosni, jednostavni. No, tko su zapravo ti ljudi koji žive u samostanu, a odjeveni su u redovničku haljinu (habit)? Što rade u samostanu ako nisu svećenici?

Duhovni poziv je osobna stvar i nema redovitog pravila kako Bog nekoga poziva. Bog poštuje našu osobnost i ponaša se prema nama kao prema osobama. On poštuje našu slobodu i želi da koristimo svoj razum i srce u pokušaju da otkrijemo svoj poziv.

Svećenik/redovnik koji nije sretan kao svećenik/redovnik trebao bi se zabrinuti. Svećenik/redovnik je pozvan živjeti drugačije poslanje, poslanje dano od Boga. Svećenikova/redovnikova sreća nije poput sreće od ovoga svijeta. Njegova sreća ne proizlazi iz prolazne zabave, osobnih zadovoljstava i hirova. Ona ne proizlazi iz njega samoga. Svećenikova/redovnikova stvarna sreća proizlazi iz činjenja volje Božje, i osjećaja da ga Bog duboko ljubi.

Nijedna osoba nije dostojna da postane svećenik ili redovnik. Zvanje je uvijek posebna Božja milost i, zbog toga, besplatna. Ako ga On daje, on također dodjeljuje sklonosti koje su dostatne da se može živjeti na dostojan način u tome životnom staležu.

Upoznajte bl. Solanusa Caseya iz Sjedinjenih Američkih Država.

Franjevci kapucini, fra Brandon Berg i fra Vince Carrasco iz Teksasa primili su se plesa tijekom karantene te odlučili razveseliti ljude i svoje vještine podijeliti na društvenim mrežama, a rezultat su mnoga nasmijana lica zbog čega je život u ovim vremenima barem malo radosniji.