Na svojem Facebook profilu "Odmor duše" fra Zvonko Benković podijelio je svoje razmišljanje o tome što Isus radi nakon što odemo iz crkve. Njegovo razmišljanje prenosimo u cijelosti.

Kao katolici, dobili smo dar da možemo sudjelovati u sakramentalnom životu, koji je ljekoviti melem za naše bolesti.

"Ne biste trebali graditi svoju vjeru samo na tome što osjećate ili što mislite da je ispravno, bez obzira na to koliko dobre argumente imali s deset fusnota ispod njih. Slijedite Krista unutar Crkve i budite poslušni toj istoj Crkvi koju je On utemeljio i kojoj je dao vlast. Možda su nam neke stvari nejasne i nerazumljive, ali imajte povjerenja u Oca da On zna što radi jer to je primjer koji nam daju Sveto pismo i sama Crkva. Ovo vrijeme nije ništa bolje ili gore od drugih vremena, ali je jedino u kojem možete postići svetost", piše fra Vinko Brković, franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda.

Svaki put kad izaberem zemaljsko umjesto nebeskog, odbacujem Isusa. Svaki put kad dopustim da moji poremećeni apetiti, a ne želja da vršim Božju volju, usmjere moj put, zagrlim Barabu. Mogu reći da nikada ne bih izabrao Barabu umjesto Isusa, ali prečesto moji postupci govore drugu priču.

Isus nas ljubi. Zato on ne osuđuje ni ženu, a ni nas. Ne samo ovaj put, nego nikad ne osuđuje. On nije došao da sudi nego da spasi. Ženi grešnici nudi novu priliku: „Idi i od sada nemoj više griješiti.“ On i nama nudi novu priliku. On svima nudi novu priliku. Sada i uvijek. Iskoristimo je. Učinimo to već danas, odlazeći od Isusa - koji ne sudi nego je prijatelj - ususret svojoj braći i sestrama s odlukom da ih ne sudimo, da nikoga ne sudimo, i da im budemo prijatelji i braća. I odlukom da sami više ne griješimo.

Prvi neodvojivi blagoslov naše bliskosti s Duhom Svetim je dublja blizina i s Gospodinom Isusom. To je ljubav “izlivena u naša srca po Duhu Svetom” (Rim. 5,5) koja nam omogućuje da uistinu “vidimo” tko je Gospodin Isus i rastemo u ljubavi prema njemu. Privlačeći naša srca Isusovoj ljepoti i nježnosti, Duh Sveti nam otkriva, prije svega, dubinu beskrajne ljubavi Boga Sina prema nama.

"Revnost za Božje djelo uz istodobnu sućut za ljude u bijedi bolesti i uzetosti izaziva ga. Djeluje neobično, protiv svih uhodanih normi i propisa. Isus nije nikakav humanitarac koji obilazi i pomaže. On čupa korijenje zla i bolesti. Čudesa nisu samo zbog čudesa, već su ona uvijek očitovanje moći i snage. Ona su u grčkom izvorniku energeia i dynameis, dakle nešto poput sile koja djeluje u Isusu, a ta je sila Božja – Duh Sveti", piše fra Tomislav Pervan.

"Gospodin nam je dao ruke da upravo kao on s njima blagoslivljamo, tješimo, milujemo, podižemo pala čovjeka! Isus je Božjom snagom stupao pred čovjeka, suočavao čovjeka sa samim sobom i silom Božjom liječio svaku bolest. Često govorimo, a ne vjerujemo svojim riječima, u snagu riječi s kojom dolazimo pred čovjeka i ljude", piše fra Tomislav Pervan.

U nedjeljnom evanđelju, mudraci “s istoka” pitaju: “Gdje je novorođeni kralj Židova?” Samo postavljanjem ovog pitanja, oni najavljuju Novo svjetlo koje je sinulo svim ljudima.

"On, Isus, treba biti naša životna lozinka, riječ koju nitko ne može potisnuti ili zasjeniti. Jer sama riječ prevedena nosi u sebi ono što ljudi nehotice hoće, za čim žude. On je ona riječ koja nam treba kad nam u životu ‘zagusti’, kad smo u nevolji, kad odašiljemo SOS signale i pozive u pomoć kad smo brodolomci, na otvorenu moru. On spasava, on je Spasitelj. Zahvalimo mu i klanjajmo mu se u životu", piše fra Tomislav Pervan.