U HKR-ovoj emisiji "Pod križem" u utorak, 2. svibnja o mrežama čovjekova života i važnosti ulova u te iste mreže govorio je vlč. Nikola Jurković, župnik Sv. Jurja u Gornjoj Stubici koji poručuje "Traženjem svojih životnih mreža svatko od nas pokušava shvatiti tko je on zapravo i što ga čini sretnim u životu.“

I što znači očuvati sebe, svoj život, dok oko tebe stradava smisao, stradava nedužnost. Stradava ono najbolje od vremena i ljudskosti – ono djetinje, dok i čovjek i Bog vape za tvojom ljubavlju? Zbog tebe i zbog svakoga. Taj vapaj neće prestati sve dok tvoj 'da' ne bude potpun. Dok tvoj 'da' ne nadjača sve druge tvoje razloge i odluke. Jer ljubav je srce svakog istinskog uskrsnuća.

Krist nam daje svoje božanstvo, on nam je svojim uskrsnućem otvorio vrata neba da i mi, u njegovom prijelazu možemo imati svoj prijelaz u nebo i da naš život ovdje nije prolazan, nego prijelazan, da mi ne umiremo, nego prelazimo na nebo, prelazimo u Kraljevstvo Božje

Isusova je mudrost stvarna, primjenjiva i uzvišena. Njegov je primjer uzorit i nadahnjujuć te putokaz života svakom vjerniku. Isus nam govori "Ja sam Put, Istina i Život“ (Ivan 14, 6a).

Isus od nas traži da otvorimo oči, da će se on skrivati u najpotrebnijima, u najmanjima, u onima odbačenima, prezrenima, gladnima, žednima, u svima onima koji su na rubu našega društva. Djela, a ne riječi. Naša vjera treba biti pretočena u djela, a naše riječi u čine, da činimo ono što govorimo”, naglasio je fra Ivan Hrkać.

Sama činjenica pronalaženja praznog groba ne spriječava pomisao da je tijelo bilo ukradeno. Usprkos tomu, napravila je takav utjecaj na svete žene i Isusove učenike koji su došli na grob, i prije nego su vidjeli Isusa uskrsloga , prazan grob bio je prvi korak priznanju da je uskrsnuo.

Jedini uzor u nošenju vlastitog križa kao kršćanima treba nam biti Isus Krist. Kada shvatimo kako je Isus odgovorno pristupio svom križu, shvaćamo koliko u našem duhovnom životu postoji prostora za rast i napredak.

Mi smo privilegirani jer je Krist patio i umro za naše grijehe. Sada su neki ljudi skloni zaboraviti njegovu patnju i usredotočiti se samo na prazan križ. Iako je križ sigurno snažan znak našeg spasenja, ne možemo zaboraviti žrtvu koju je Krist učinio savršenim podnošenjem križa.

Kada Ivan Krstitelj vidi Isusa kako se približava, on Ga identificira kao dugo očekivano Janje, i izričito navodi svrhu Njegova poslanja- da postane žrtva koja će odnijeti grijehe svijeta.

"Isus nije tražio vanjski uspjeh, nije tražio nikakvo odobravanje. Zapravo, kad čovjek traži uspjeh, on redovito izostane. Uspjeh je samo onda pravi ako je drugomu bolje, a ne ako se ja osobno bolje osjećam. Ne želi Isus nikakvu popularnost, promidžbu za sebe, nikakvu slavu ni pljeskanje ili odobravanje masa. Sve to ograničava čovjekovu slobodu, spektakli redovito guše i ne daju živjeti", piše fra Tomislav Pervan.