Sada kada se vraćamo na te događaje tražeći najobjektivnije moguću istinu o onome što se dogodilo, postavlja se pitanje, odakle potječe tvrdnja da je Isus uskrsnuo? Je li to manipulacija stvarnosti koja je imala izvanredan odjek u ljudskoj povijesti ili je činjenica toliko iznenađujuća i neočekivana sada kao i onda njegovim zapanjenim učenicima?

"Čestiti poslodavci ne gledaju samo na svoju zaradu, već su svjesni da radnicima omogućuju egzistenciju. Tako je i sam Gospodin ponudio nama ljudima suradnju, to jest zaposlenje u njegovu vinogradu i polju", piše profesor patrologije na KBF-u u Splitu, dr. sc. Ivan Bodrožić.

Otac je predao sav sud nad svijetom Sinu. Ne znači to da se Otac povukao iz svijeta. Ne, nego je smisao: Ono što čini Sin, čini zapravo sami Otac preko Sina. Odluka konačnoga budućega suda bit će identična s odlukom, krizom koju proizvodi sama Isusova osoba u ljudima: Isus dijeli ljude u dva tabora, vjernike i nevjernike, one koji će ići u život i one koji su određeni za propast, jer nisu povjerovali Ocu u Sinu.

Je li govor o Isusovu križu za djecu? Nije li tu previše nasilja? Jesmo li se ikad ozbiljno zapitali koliko ispravno postupamo kada današnju djecu štitimo od Isusova križa. Hoće li djeca imati traume, noćne more ako čuju kako je prije 2000 godina na zemlji završio život Sina Božjega. Nisu li djeca preosjetljiva na pravdu pa će ih ovo previše uznemiriti? Zašto bismo ih tako rano izlagali tome jer život će ih i tako naučiti? A, od kada se život uči? Zar ne od njegova samoga početka? Od kada se onda kršćanskom životu uči?

"Ozdravljenje slijepca Marko smješta neposredno kao uvodnik u vrhunac prvoga dijela svoga spisa, prije Petrova priznanja Isusova mesijanstva, gdje je riječi o tajni Isusove osobe: Tko je on zapravo i što nudi svijetu? I u tome mesijanskom priznanju imamo upravo kao i kod ovoga slijepca nejasni, mutni pogled na Isusovu osobu. Ljudi procjenjuju Isusa prema izgledu, a ne prema onome što on u svojoj biti jest. Neobično, čudnovato, nejasno i maglovito. Oči se otvaraju slijepim učenicima za tajnu Isusove osobe", piše fra Tomislav Pervan.

Isus daje i konkretne naputke spram ponašanja na apostolskome propovijedanju. Šalje svoje učenike bez ikakvih sredstava, bez hrane i pića, samo s jednim velikim pouzdanjem u Boga. Oni su u svojoj osobi dokaz blizine Božjega kraljevstva, i s pouzdanjem u Gospodina njima ne će ništa nedostajati.

"Dovoljno je da shvatimo da Bog računa sa našim malim mogućnostima, bez njih ne želi učiniti nikakvo čudo. Čudo se dogodi tek kada Bogu u ruke položimo to što jesmo i s čim raspolažemo. Tada Bog umnaža i daje i više od onoga što smo očekivali", istaknuo je fra Mario Berišić.

Bog radi zajedno, nema ništa sam, do te mjere da svima nije dao sve kreposti iako je mogao, ali zašto nije? Providnost! Tako ti daje priliku za ljubav. Svakome je dao vrhunske talente ali ne sve, zato nitko nije bolji od nikoga, a svi trebamo jedan drugoga – da dođe do odnosa, jer jedino tako će doći do ljubavi!

Četiri žene koje se spominju u rodoslovlju Isusa Krista pokazuju univerzalnost te da je Isus Krist došao za svakoga od nas. "Nije važna etnička pripadnost i nije važna naša prošlost, jer je Isus došao za svakog čovjeka", rekao je Stojić.

Evanđelist Luka u detaljima vješto postavlja izazov i pitanje koje glasi 'Za koga si ti?' "S jedne se strane nalazi zemaljski kralj, a s druge strane pravi kralj - naš Bog. Već 2000 godina nalazimo se pred tim izazovom koji pred nas stavlja pitanje 'Tko je tvoj kralj?' Ovo je zapravo sukob dvaju kraljeva", istaknuo je don Damir Stojić.