Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga.

Sveta ura vrijeme je određeno za osobnu molitvu, a možemo ju prakticirati kod kuće ili u crkvi. Mnogi su sveci tijekom stoljeća govorili o konceptu svete ure i predlagali je svakome tko ih je pitao za savjet.

U HKR-ovoj emisiji "Pod križem" u utorak, 2. svibnja o mrežama čovjekova života i važnosti ulova u te iste mreže govorio je vlč. Nikola Jurković, župnik Sv. Jurja u Gornjoj Stubici koji poručuje "Traženjem svojih životnih mreža svatko od nas pokušava shvatiti tko je on zapravo i što ga čini sretnim u životu.“

I što znači očuvati sebe, svoj život, dok oko tebe stradava smisao, stradava nedužnost. Stradava ono najbolje od vremena i ljudskosti – ono djetinje, dok i čovjek i Bog vape za tvojom ljubavlju? Zbog tebe i zbog svakoga. Taj vapaj neće prestati sve dok tvoj 'da' ne bude potpun. Dok tvoj 'da' ne nadjača sve druge tvoje razloge i odluke. Jer ljubav je srce svakog istinskog uskrsnuća.

Krist nam daje svoje božanstvo, on nam je svojim uskrsnućem otvorio vrata neba da i mi, u njegovom prijelazu možemo imati svoj prijelaz u nebo i da naš život ovdje nije prolazan, nego prijelazan, da mi ne umiremo, nego prelazimo na nebo, prelazimo u Kraljevstvo Božje

Isusova je mudrost stvarna, primjenjiva i uzvišena. Njegov je primjer uzorit i nadahnjujuć te putokaz života svakom vjerniku. Isus nam govori "Ja sam Put, Istina i Život“ (Ivan 14, 6a).

Isus od nas traži da otvorimo oči, da će se on skrivati u najpotrebnijima, u najmanjima, u onima odbačenima, prezrenima, gladnima, žednima, u svima onima koji su na rubu našega društva. Djela, a ne riječi. Naša vjera treba biti pretočena u djela, a naše riječi u čine, da činimo ono što govorimo”, naglasio je fra Ivan Hrkać.

Sama činjenica pronalaženja praznog groba ne spriječava pomisao da je tijelo bilo ukradeno. Usprkos tomu, napravila je takav utjecaj na svete žene i Isusove učenike koji su došli na grob, i prije nego su vidjeli Isusa uskrsloga , prazan grob bio je prvi korak priznanju da je uskrsnuo.

Jedini uzor u nošenju vlastitog križa kao kršćanima treba nam biti Isus Krist. Kada shvatimo kako je Isus odgovorno pristupio svom križu, shvaćamo koliko u našem duhovnom životu postoji prostora za rast i napredak.

Mi smo privilegirani jer je Krist patio i umro za naše grijehe. Sada su neki ljudi skloni zaboraviti njegovu patnju i usredotočiti se samo na prazan križ. Iako je križ sigurno snažan znak našeg spasenja, ne možemo zaboraviti žrtvu koju je Krist učinio savršenim podnošenjem križa.