Ponekad trčimo za Bogom, ali i On kao da trči za nama – poput skrivača – i priznali mi to ili ne, često smo oduševljeni neizvjesnošću tog skrivanja pa traženja. Skrivamo se od Boga na neko mjesto za koje mislimo da nas neće pronaći. On nas pronalazi, a mi smo iznenađeni kada to učini. Onda On ode i sakrije se, ali tek toliko da nam bude mali izazov, da igra bude zanimljiva. Mi opet prolazimo pokraj Njega i opet ne primjećujemo da nam je tako blizu.

Želiš li živjeti u okovima i u tamnici. Ako ustraješ živjeti u laži dolazi trenutak kada više nećeš moći vratiti dušu. Zaustavi se dok je vrijeme. 

Grijesi ne moraju biti trajno obilježje nečijeg karaktera. Milost je dostupna i nada je uvijek na horizontu.

„Čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima” – rekao je Jean-Jacques Rousseau u Društvenom ugovoru. Ali zar zbilja čovjek ne može biti slobodan u okovima, a da je baš gospodar neslobodan? Nije li ego naš najveći idol i zar se njega ne oslobađamo baš služeći?

„Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." Ovaj isječak dijaloga dolazi iz razgovora između Poncija Pilata i Isusa na Veliki petak. Nakon što je upitao Isusa: "Što je istina?" Pilat se udaljio od njega. Nije čekao da čuje odgovor. Nije li ga zanimao odgovor? Ili je, cinično, vjerovao da ga nema? Možda Pilat nije mislio da istina uopće postoji.

Izložba "Foreign Press Bureau / Hrvatski informativni centar 1991. – 1995." bit će otvorena 9. studenoga 2021., u 12 sati u Državnom arhivu u Vukovaru, u organizaciji Hrvatske matice iseljenika.

Poniznost je kada uskladiš svoje srce i svoj način razmišljanja s Istinom. No, tu istinu čini nekoliko različitih istina! Koje su to? Poslušajte u videu vlč. Petra Mlakara u projektu "Pod Smokvom".

Pročitajte poučnu priču o mrtvom sjemenu, prihvaćanju istine i poštenju koju je na društvenim mrežama podijelio pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove. Objavu prenosimo u cijelosti.

Mnogi smo vjerojatno sami sebe uhvatili u "nevinim" tzv. bijelim lažima, ponekad ih izgovaramo jer je tako lakše, ponekad jer ne znamo drugačije. No što kada se te laži pretvore u mišljenja i to mišljenja o nama samima? Što kada više ne znamo tko smo zaista jer smo svoj identitet poistovjetili s društvom u kojem se nalazimo, poslom koji radimo ili pak stvarima koje posjedujemo? Postoji li izlaz iz iskrivljene percepcije o tome tko smo i tko bismo trebali biti?