U današnjem Evanđelju, Isus obećava: "Činit ćete djela koja ja činim... i veća od njih ćete činiti". Vjerujemo li doista da možemo činiti i veća djela?

Naša pamet je poput mlina: ono što stavimo prvo u njega, to se melje cijeli dan (Ivan Kasijan). Zato na početku dana stavljajmo u svoj um zrna dobrih (Božjih) misli i riječi, da ne bi đavao ubacivao svoj kukolj.

U Presvetom Sakramentu Krist prigušuje sjaj svoje vječne slave skrivajući svoju prisutnost. Pa ipak, kakav je privlačan taj dugotrajni sjaj ove komunikacije čistoj duši! Božja dobrota u svoj svojoj besprijekornoj ljepoti nije skrivena od stvorenja. To je sve što duša treba da se s posebnom snagom i uvjerljivošću uvjeri da nas jedna sveta pričest može učiniti svecima.

Isus i njegovi prvi učenici pokazivali su veliku ljubav prema istini, sa sigurnošću da istina sa sobom donosi duboku radost.

Ne postoji takva stvar kao što je urođeni lažljivac. Lažljivci se stvaraju, a ne rađaju.

Istina je teška. Iluzije su ugodne. Stoga nije nimalo iznenađujuće da će ljudi često izbjegavati istinu i tražiti iluzije. Ali iluzije nisu održive. Istina, iako teška, ne samo da je održiva, nego i nagrađuje. A među njenim nagradama je i radost.

Ponekad trčimo za Bogom, ali i On kao da trči za nama – poput skrivača – i priznali mi to ili ne, često smo oduševljeni neizvjesnošću tog skrivanja pa traženja. Skrivamo se od Boga na neko mjesto za koje mislimo da nas neće pronaći. On nas pronalazi, a mi smo iznenađeni kada to učini. Onda On ode i sakrije se, ali tek toliko da nam bude mali izazov, da igra bude zanimljiva. Mi opet prolazimo pokraj Njega i opet ne primjećujemo da nam je tako blizu.

Želiš li živjeti u okovima i u tamnici. Ako ustraješ živjeti u laži dolazi trenutak kada više nećeš moći vratiti dušu. Zaustavi se dok je vrijeme. 

Grijesi ne moraju biti trajno obilježje nečijeg karaktera. Milost je dostupna i nada je uvijek na horizontu.

„Čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima” – rekao je Jean-Jacques Rousseau u Društvenom ugovoru. Ali zar zbilja čovjek ne može biti slobodan u okovima, a da je baš gospodar neslobodan? Nije li ego naš najveći idol i zar se njega ne oslobađamo baš služeći?