Mudrost crkvenog naučitelja Ivana Henrika Newmana stavlja pred nas ispit savjesti: Doživljavamo li bogatstvo i ljudsku slavu kao mjeru svoje sreće? Klanjamo li se samo Gospodinu ili i materijalnim stvarima i svjetskim častima, ništavim idolima koji ne mogu dati život?

"Za tobom ću Gospodine, kamo god ti pošao" nerijetko se pretvori u "Za sobom ću Gospodine, a ti pođi za mnom". Promislimo.

Donosimo vam kratki videoisječak u kojem vlč. Rob Galea govori o modernim idolopoklonstvima koje nas olako obuzimaju.

Kako objasniti toliki otpad od Boga? Kako objasniti tolike napade na Crkvu, toliki broj ateista i agnostika? Ili bolje - zašto se onda ne čuditi čovjeku koji je ravnodušan prema Bogu, a onda i grijehu?

Mnogi koji se bave istraživanjem istočnjačkih kultura ističe da je joga u svojim temeljima uronjena u svijet bogova i duhova i zasniva se na prizivanju njihove prisutnosti (što može dovesti do opsjednutosti!), a posebna držanja tijela i pozicije u jogi posvećene su raznim božanstvima. Geste i vježbe u okviru joge ne mogu dakle biti duhovno neutralne. Vježbanjem joge (makar ne uvijek svjesno) otvaramo se djelovanju zlih duhova i bivamo uvučeni u svojevrsno idolopoklonstvo i poganstvo (usp. Izl 23, 24).

Koliko smo si puta obećali neke stvari, a nakon kupnje željene, reklamirane stvari, očekivali smo silne emocije, sreću, čak i promjenu života. U međuvremenu, u trenutku kada se taj hir ispunio, odmah nam je prestao goditi. Pokazao se kao veliko razočarenje i prijevara, a nisu se ni ostvarila obećanja od kojih smo toliko očekivali.