"Vjerujem da je Bog sve ove stvari dopustio da bi se proslavio u našem životu. Puno toga sam proživjela i propatila, ali me svugdje pratila Božja milost. Zbog svega toga, ja danas mogu pomagati i svjedočiti drugima. Tek danas shvaćam riječi svoje majke koja nam je uvijek ponavljala: ‘Djeco, ne brinite se, Božja providnost nikad ne spava‘", svjedoči za Hrvatsku katoličku mrežu mlada supruga i majka.

Mladiću, tko te uvjerio da se nema smisla boriti? Tko te uvjerio da su oni ideali o kojima si sanjao zastarjeli? Tko te uvjerio da su tvoje vrjednote besmislene? Mladiću, zašto si dozvolio da te odvuku u besmisao, da ti ukradu identitet? Zašto se više ne boriš? Jesi li svjestan da će sve ostati isto ako se ne pokreneš? Jesi li svjestan da bez tvoje suradnje neće ići? Što činiš po tom pitanju? Osim što iz dana u dan gubiš vrijeme pred televizorom i računalom ili listaš kojekakve stranice i tako se hraniš kojekakvim sadržajem. Lakše ti je sjediti doma i uplatiti jedan listić za sreću, nego zasukati rukave i ići raditi.

Čovjekov najveći neprijatelj, čije su stope u životu prepoznatljive po strahu, uvijek će mu dati jedan razlog više za odustati i povući se. Jer nas ne želi jake i čvrste. Želi nas kukavice, moralno slabe, nesposobnima za borbu, nikada ustrajnim u svojim odlukama jer takvi ćemo uvijek biti u okovima njegovih laži i manipulacija.

Evo pisma koje je jedan časnik napisao svojoj mladoj supruzi 1939. na početku Drugog svjetskog rata, čovjeka koji će kasnije poginuti dok je branio svoju diviziju u povlačenju.

"Nastavi sanjati prijatelju, neka još za trenutak potraje ova tvoja bajka. A kasnije, kad se vratiš u stvarnost budi ono jesi, budi čovjek s mnogo srca, bez obzira na sve, bez obzira hladnoću drugih i poruge koje ćeš čuti", piše vjeroučitelj i pisac Mario Žuvela.

"Kad izgubiš ovaj svijet, kad te obesprave, popljuju i pogaze, kad te ismiju i ponize u javnosti, tad digni čelo i znaj ti si sad vječan i neuništiv. Nećeš se nikome morati klanjati i uvijek ćeš uspjeti. Jer oni koji gube u ovom svijetu upravo dobivaju u ovom svijetu. Zašto su heroji i sveci vrhunski ljudi ove Zemlje i povijesti čovječanstva? Zato što su bili najdublje ponižavani i baš oni su vrhunski", poručuje vlč. Tomislav Ivančić.

Ukrajinski general Vjačeslav Abroskin dao je neobičnu ponudu Rusima koji opsjedaju Mariupolj. "Apeliram na ruske okupatore – dajte priliku da evakuiramo djecu iz Mariupolja; umjesto još žive djece nudim sebe. Trebam tri dana u gradu. Na posljednjoj kontrolnoj pri povratku s djecom, predat ću se u zarobljeništvo. Moj život pripada samo meni i nudim ga u zamjenu za živote djece koja još uvijek ostaju u Mariupolju!

Naša kultura ima vrlo zbunjen osjećaj za herojstvo, često plješće najvećima, najjačima, najglasnijima ili najbogatijima, ali heroj je samo obična osoba, poput tebe i mene, koja odlučuje učiniti neobičnu stvar.

Možemo se bojati mnogih stvari u životu - ne samo malih podviga kada napustimo zonu udobnosti, već i velikih stvari - bolesti, nesreća, ratova, nestašice, smrti, epidemije, potresa...No, čitajući Božju riječ možemo umanjiti svoje strahove, a uvećati hrabrost. Donosimo nekoliko biblijskih citata koji će nas ohrabriti i ojačati u Gospodinu i silnoj snazi Njegovoj.

"Godinama kasnije, na vrhuncu mog bijesa spram Boga, taj incident mi je pao na pamet i vratio sam se na taj dan. To je bio trenutak koji me definirao – zato sam ovdje. Ovdje Bog želi da budem (...) Moja misija je pružiti nadu ljudima podučavajući ih kako se suočiti s fizičkim izazovom. To se ostvaruje ne samo s nadom da ćete svladati bilo kakve prepreke koje vam se nađu na životnom putu, već i s razumijevanjem da to ne morate učiniti sami. Možete postati dio nečega mnogo većeg od vas samih. Možete ispričati svoju priču i dati nekom drugom istu nadu koja će im omogućiti da pobijede u svojim borbama i ispričaju svoje priče."