„Kada četvrta nedjelja došašća koincidira s Badnjakom, ta nedjelja zauzima prednost pred Badnjakom zbog teološke važnosti i intenzivnije pripreme za blagdan Božića“, pišu 24 sata i pitaju se treba li taj dan ići na dvije mise.

Budući da je 2023. godine Badnjak na 4. nedjelju došašća, među vjernicima su se pojavile nedoumice trebaju li postiti na Badnjak.

Polazeći od teze kako infodemiju čini velika količina nedostatnih, neprovjerenih i netočnih informacija o virusu korona koja je većinom dominirala nad vjerodostojnim i točnim sadržajem objavljenim u svjetovnim medijima za vrijeme globalne pandemije virusa, a istovremeno imajući u vidu kako su naslovi priloga – udice za čitatelje – i u mnogo slučajeva (u kojima je razina povjerenja u medije niska), jedine informacije koju čitatelji/gledatelji dobivaju o temi, postavljaju se pitanja: jesu li naslovi informativno, senzacionalistički ili kritički privlačili pažnju čitatelja, odnosno, je li infodemija u medijskom izvještavanju na primjeru naslova, činjenična ili simbolički (pret)postavljena?

Vjerojatno najspasonosniji odgovor na pitanje kako stati na kraj dezinformacijama i malinformacijama u medijskom prostoru, pa tako i po pitanju vjerskih tema, jest u medijskoj pismenosti samog primatelja informacija, prije nego li u različitim sustavima za provjeru činjenica.

Novinarstvo je kompleksna struka, zanimanje i zvanje. Želi li novinar široj javnosti približiti svakidašnjicu, mora poštovati etičke norme.

Dezinformacije nažalost postaju kruh naš svagdanji koji nam se servira putem medija. Kako bismo ih što manje konzumirali trebamo upoznati vrste i oblike, alate za provjeru. Osim toga vrlo je važno spriječiti zloupotrebu osobnih podataka do kojih najčešće dolazi jer smo povjerovali dezinformacijama.

Razvoj tehnologija pospješio je i količinu dezinformacija u javnom prostoru. Kako se u masi nikad dostupnijih i bržih informacija može snaći prosječan konzument medija? Kako razlikovati istinu od polovične istine ili čak potpune laži? Kakve novinare obrazujemo? I što čini Agencija za elektroničke medije da bi potaknula kvalitetno novinarstvo? O tim temama, potaknuti projektom HKS-a „Glas istine", razgovarali smo u Argumentima u srijedu 6. prosinca s doc. dr. sc. Lanom Ciboci Perša s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, članicom Vijeća za elektroničke medije Anitom Malenica te s urednicom portala Hrvatske katoličke mreže Dianom Tikvić.

„Dezinformiranje, klevetanje protivnika, blaćenje ljudi, najteži je grijeh koji obavijesna sredstva mogu počiniti“, izjavio je Papa Franjo, uspoređujući lažne vijesti s bolešću. Opće je poznato da se demantiraju pogrešno objavljene vijesti. Pitanje je: ono što je pogrešno objavljeno, ostaje li u trajnom sjećanju konzumenata medija. Hoće li ljudi više vjerovati, ranijoj, netočnoj vijesti ili demantiju?

Suvremeni mediji u socijalnom kontekstu – s jedne strane – važno mjesto polemika i izvori informiranja, izražavanja različitih stavova te stvaranja oprečnih mišljenja, a s druge strane i platforme kreiranja heterogenih sadržaja dostupnih disperziranim korisnicima, tijekom globalne pandemije koronavirusa, pokazali su se neophodnom i konvergiranom platformom ne samo za prijenos važnih i vrijednih informacija o COVID-19, „mjestom susreta“, dijaloga, ali i mnogih prijepora. S obzirom, kako su mediji kao „ogledalo društva“ imali središnju ulogu u pravovremenom i točnom informiranju javnosti o pandemiji, postavljaju se brojna pitanja, među ostalim, temeljem kojih su kriterija odabirani sugovornici i govornici u medijima i jesu li određene skupine marginalizirane nauštrb drugih?

Nakon što je u Rudarsko-geološko-naftnom zborniku objavljen članak skupine autora, u medijima su se pojavili članci s napisima da stručnjaci tvrde da se zagrebačka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije ne može obnoviti jer su kamenolomi iz kojih je vađen kamen s kojim je katedrala obnovljena nakon potresa 1880. zatvoreni.