Neka Bog vodi tvoj život i tvoji dani biti će bezbrižni, puni radosti, mira i sigurnosti jer On te čuva i štiti život tvoj, On će smiriti oluju u tihi povjetarac, on će ozdraviti svaku tvoju bolest i oprati svaki tvoj grijeh. Potpuno Mu se predaj, duša neka tvoja u Njemu počiva dok te izranjena nosi na svojim ramenima.

Otkud sve stvoreno, tko je taj koji pokreće svijet, čije je Zemlja djelo, tko li određuje broj zvijezda, tko zapovijeda morskim valovima i vjetru, postoji li nešto neprolazno i stalno za što se mogu uhvatiti da me vrijeme koje nemilosrdno teče ne odnese na pogrešne putove. Postoji li smisao u ovom besmislu stalne promjene, je li moguća vječna sreća, zašto ne bih samo zaustavio vrijeme kada sam radostan, nasmijan, zaljubljen i da ti trenutci traju i traju vječno bez prestanka.

Bez Božje blizine čovjek ne može biti i ostati ponizan, potrebna nam je Božja snaga koju primamo u sakramentima ali i u stavu klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom u našim crkvama. Tada dok klečim pred Njegovom veličinom i sjajem u meni se svaki put obnavlja milost i Gospodin liječi sve moje slabosti i boli.

I upravo tada, baš tada kada svijetla nema i kada čovjek osjeća bol u duši, Bog sve više zahvaća naš život i iz tame se rađa u nama novo svijetlo Krista Uskrsloga. Ako želiš biti Kristu sličniji i više ga ljubiti mnogo ćeš i trpjeti, jer bol i patnja najveći su oblik ljubavi.

"Naša vjera žudi da raste i razvija se, jer smisao sjemena je donijeti brojne plodove. Neka ona ne ostane skrivena u nama nego neka raste da svi vide naša dobra dijela i slave Oca nebeskoga", piše fra Zlatko Ćorić.

"Ako pak odaberemo Kristov put, tada će svi naši tereti grijeha nestati, izbacit ćemo svo kamenje i biti slobodni ljubiti i opraštati kao što Krist nama čini", piše fra Zlatko Ćorić u duhovnom poticaju o slobodi.

"Zagrliti križ znači zagrliti Krista Spasitelja i prebivati u ljubavi presvetoga Trojstva. Ustrajno noseći svoj križ stići ćeš k vječnom cilju, stići ćeš u nebesku domovinu i uživati plodove svoga križa. Ne posustaj, kada padneš zagledaj se u Krista koji će te podignuti i povesti u svoje kraljevstvo", piše fra Zlatko Ćorić.

Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku i na taj način mu dao udio u svom trojstvenom božanskom životu. Zbog toga je čovjek poseban i neprocjenjiv u Božjim očima, a kada je ta slika čovjeka narušena grijehom, tada Bog šalje svoga sina Isusa Krista, da po svojoj krvi ponovno uspostavi odnos ljubavi između Boga i čovjeka.

"Teret svaki novi dan postaje sve teži jer se čovjek sve više udaljava od Kristove ljubavi. Zato čovječe ne dopusti da sunce zađe nad tvojom srdžbom, traži mir i za njim idi, od srca uvijek oprosti svome bratu i izmiri se s njim prije nego prineseš dar na žrtvenik. Svaki svoj nemir i nepraštanje predaj u ruke svome Bogu da ti On koji je Ljubav dadne više ljubavi prema drugima. Tereti i okovi ti nisu potrebni, dopusti svome Bogu da te za oprost i ljubav oslobodi. Neka on skine lance koji vežu tvoje ruke da ne možeš drugome pružiti zagrljaj ljubavi, oprosta i mira", piše fra Zlatko Ćorić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.