„Sintagma 'prijeći Rubikon' označava donošenje odluke nakon koje nema povratka. Prelaskom vlastitog 'Rubikona' pojedinac potpuno riskira i hrabro se otvara budućim događajima“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.

„Kad ti sâm ne možeš donijeti odluku važnu za tvoj život, to će učiniti netko drugi umjesto tebe“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.

„Iako moli, posti i čini djela milosrđa, kršćanin katkad osjeća da to Bogu ipak nije milo. Ovakve misli mučile su i brojne svece, pa čak i Faustinu Kowalsku – sveticu Božjeg milosrđa“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.

„Baš ondje gdje sve izgleda prozirno i jasno kao dan, za pojedinca to mjesto postane zid o kojeg lomi svoje srce, svoje snove, a u konačnici i vlastiti život. No, ptice udare u staklo jedino kad lete suviše nisko“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.

„Gnjio je, a bolest je napredovala napadajući samu kost, pa mu je čak prijetila i amputacija prsta. To je u Kolbeovo vrijeme bila zapreka za svećeničko ređenje“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.

„Kad te nevinog ljudi budu gađali blatom ružnih riječi, nepravednim osuđivanjem ili pak kamenjem ogovoranja, te riječi u Božjim očima pretvorit će se u najčišće zlato“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.

„Budući da je i Isus bio podignut na križu, i tvoji križevi moraju biti podignuti, ne smiješ ih ostaviti da leže na zemlji“, poručuje u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

„Kad pojedinac umišlja da od drugog bolje moli, posti ili posjeduje darove koje njegov bližnji nema, time duhovno ubija svoga brata“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.

„Oduvijek sam volio igru... Većinu moga sjećanja na djetinjstvo obilježilo je zapravo sjećanje na igru. Pamtim sve trenutke te nevine dječje igre i druženja. Čovjek zapravo ništa lako ne pamti kao trenutke igre. Sjećanje na igru nije samo sjećanje na mene i moje djetinjstvo, već i na drugu djecu – na prijatelje koji su htjeli da se zajedno igramo“, piše fra Goran Azinović i preporučuje jednu novu „čudesnu igru“ za današnju djecu.

„On je ni iz čega stvorio nešto ili bolje rečeno: ni iz čega je stvorio sve, samo zato što je znao da odijelo ne čini čovjeka.“