"Pavao je ovo sažeo u jednostavnu rečenicu: Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti (1 Kor 15,32). Veliki dio suvremenoga hedonizma počiva na vjeri u ništavilo i njezinoj utjesi. Potrebno je hrabrosti, a nekada i nadljudske snage, milosti, kako bi se probilo kroz utjehu vjere u ništavilo i izložilo pitanjima o posljednjim stvarima", piše fra Ante Vučković.

Iako je treća srijeda u mjesecu po ustaljenom rasporedu rezervirana za Nadzemlje, ovaj je mjesec to iznimno bio treći utorak. Naime, derbi na Poljudu uzeo je treću srijedu pa je Nadzemlje izišlo u susret zajedničkim fanovima. Na uskrsni utorak Nadzemljaši su održali svoj prvi susret uživo nakon pandemije i time vratili sve na staro mjesto: u dvoranu Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.

Ako ste propustili uživo biti u Međugorju na Domovinskoj duhovnoj obnovi Bratovštine Marijanski zavjet za Domovinu od 7. travnja do 10. travnja 2022., napomenimo da program možete pratiti i putem društvenih mreža. Duhovnu obnovu vode: pater Ike Mandurić, fra Ante Vučković i don Damir Stojić.

Možda ima teologa bez molitve. Kao što ima krikova koji ne postaju molitvom. No, tko god ozbiljno računa s Bogom svoje krikove i vapaje unosi u molitvu. Bogu. Pred Bogom.

Fra Ante Vučković je u emisiji HKR-a „Pozvani i poslani“ govorio o krizi u Crkvi i razlozima koji su doveli do krize, osobito u redovništvu. Ulaganje u odnos s Bogom i ljudima te autentičan vjernički život prilike su za obnovu Crkve, govorio je fra Ante.

Ljudska duša sama po sebi, kada hoće u jasnoću, već zna da joj valja srušiti lažni ponos i priznati krivnju. Duša, kad god joj dopustimo da živi po svojim nutarnjim zakonima, dođe u blizinu onoga što je kršćanstvo kodiralo u sakramentu ispovijedi: griješim, kajem se, tražim oproštenje, ulazim u jasnoću i život ponire u dubinu.

Župa sv. Petra i Pavla Kočerin priredila je 21 događaj u povodu proslave 150 godina od osnutka 1872. godine. Središnja proslava održat će se u utorak, 28. lipnja, a predvodit će je mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i predsjednik HBK.

"Ići iz površinske pripadnosti određenom narodu i određenoj religiji to znači otvoriti se susretu s Bogom koji je na ti s tobom, koji je osoba, koji je živ, koji je uskrsnuo, koji hoćeš da rasteš nježno, da budeš sličniji Ocu. Dopustimo mu da uđe u naš život. Da nas očisti od svih naših neprijateljstava i od sveg otrova kojeg su nam ubacili unutra. Odrecimo se i odlučimo da će nam Isus biti mjerilo, da nam zlo koje su nam činili neće biti mjera i da nećemo uzvraćati po tuđem zlu, nego po Božjem dobru", riječi su fra Ante Vučkovića.

Naše su riječi samo odgovor na već postojeću povezanost. Ne opažamo je lako. No, dovoljno je iskusiti težinu šutnje u prisuću drugoga pa da otkrijemo kako nas se drugi tiče. No, dovoljno je iskusiti težinu šutnje u prisuću drugoga pa da otkrijemo kako nas se drugi tiče. Prije riječi i prije šutnje, samo prisuće je dovoljno da se nađemo u odgovornosti za drugoga. Riječ odgovara na prisuće drugoga. Šutnja neuspješno niječe to prisuće. Nema ničega tako izazovnoga i otajstvenoga kao jednostavno prisuće drugoga čovjeka.

Ako mi hoćemo znati što je s nama, moramo znati kako je sve počelo. Ako hoćete znati kako jedan brak nije uspio, morate se pitati kako je to počelo. Ali to ide puno dalje, i ako vi hoćete znati išta o sebi samima, morate se pitati kako je to počelo da sam ja došao u svijet. Mi se ne sjećamo svoga početka i nitko od nas ne zna ni kad je začet, ni kad je ušao u svijet, ni kako je to bilo, ni što se dogodilo u svijetu kada smo mi ušli u njega.