Ljiljan je uvijek u stanju biti bez brige. Poslušan je i zna da na njega spada da se pokaže u svojoj ljepoti. Sve ostalo nije njegova briga. Mi sve teže razlikujemo što spada na nas, a što ne. Sve manje ostavljamo Stvoritelju, sve više pripisujemo sebi.

"S uskrsnućem dolazi puno jače svjetlo: Nedužni koji je podnio patnju i smrt za druge Božjom je snagom obnovljen, uzdignut na novi život i time je osvijetlio naše ropstvo, nasilje, strahove i zakone", poručuje dr. sc. fra Ante Vučković.

Svijet koji je snažno obilježen tehnološkim razvojem sve više gubi izravni odnos licem u lice.

Mnogima je pametni telefon pomogao da pronađu drugoga, ali puno je više onih kojima je pomogao da izgube najbliže, upadnu u zarobljenosti samim sobom ili se strovale u neku od mnogobrojnih ovisnosti za koje je ova pametna sprava sposobna. Iz naših života nestaje drugi, a ostaje zaslon. Naša glad za komunikacijom sve je dublja jer praznina bez drugoga sve više zjapi i vapi za ispunjenjem.

U nama žive povrede koje sami nismo ni opazili ni priznali. Nosimo potisnute i odbačene povrijeđenosti. One nam mogu poslužiti za dublje poznavanje samih sebe.

Fra Ante Vučković odgovora na pitanja izbjegava li Crkva teške teme, koja je uloga klera u društvu, što znači vjerujem u Boga ali ne i u Crkvu. Njegove odgovore donosimo u nastavku.

Veliki komunikacijski iskorak Crkve u Hrvatskoj - knjiga Neostvarena sloboda po prvi put otvara i objedinjuje goruće teme u Crkvi, one o kojima se desetljećima šuti ili govori u rukavicama poput; odnosa klera i laika, financija Crkve, raznih pokreta i duhovnosti u Crkvi, pitanje autentičnosti Međugorja, potom veze Crkve i politike, korištenja Crkve za političku promociju i političkih stranaka koje se vežu uz Crkvu, lustracije, formacije klera, celibata, nerazumljivog crkvenog govora, uloge Crkve u društvu i slično.

"Ideja ravnopravnosti spolova htjela je donijeti bolje rješenje od odnosa vlasti i podređenosti između muškarca i žene. No, rezultat je prilično negativan. Ravnopravnost se pretovarila u istovjetnost pa je muškarac primjerice trebao postati mek i nježan. Kako muškarcima nije lako odjednom biti drukčiji nego što jesu, oni su sve više počeli gubiti svoje mjesto u obitelji, a sve ga više pronalazili izvan nje", piše piše fra Ante Vučković razmatrajući ravnopravno dostojanstvo.

"Čitanjem biblijskih tekstova ulazi se u svijet koji ne postoji na nekim drugim stranicama. Njezinim se čitanjem, osim toga, ulazi i u bezbrojni niz čitatelja koji su u različitim vremenima otvarali iste stranice, odvajali se od biblijskih vremena i u njoj čitali neko drugo vrijeme", piše fra Ante Vučković.

"Odmak je oduvijek bio lijek. Odmak od drugih i odmak od sebe. Odmak izvana hodanjem i odmak iznutra šalom, ironijom i novim okvirom. Hodanje je škola odmaka. Dovoljno je krenuti i u mah svoje zbrke i životne zapetljanosti doživljavamo drukčije. Kao da su ostale tamo odakle smo pošli", piše fra Ante Vučković razmatrajući u spasonosnim učincima hodanja.