Priča o euharistijskom čudu u Irskoj proširila se društvenim mrežama. “Euharistijski službenik slučajno je ispustio posvećenu hostiju na pod dok je dijelio svetu pričest. Svećenik ju je potom stavio u malu posudu s vodom da se otopi. Nakon što je nešto kasnije išao provjeriti, otkrio je da je voda krvave boje. Dodao je još vode, a zatim kasnije vidio da je hostija poprimila izgled krvavog mesa.”

Slavimo svetkovinu Tijelova i možda je logično očekivati da ćemo u liturgiji čuti evanđeoski izvještaj s posljednje večere, kada je Isus ustanovio euharistiju. No Crkva ipak odabire neka druga čitanja te nas tako iznova podsjeća da je sveta misa mnogo više od spomena na Kristovu posljednju večeru: riječ je o procesu ostvarivanja velikog Božjeg plana koji se odvija još od početka povijesti.

Možete li zamisliti da su na svijetu postojale osobe koje su živjele bez jela i pića, samo od svete pričesti? Kroz povijest Crkve bilo je više osoba koje su dugi niz godina živjeli smo od spasonosne hostije.

U spisima svetaca postoji jednoglasna suglasnost da je sveta euharistija najveći Božji dar čovječanstvu – jer ona nije ništa manje od samog Isusa Krista. Tijelom i dušom sjedinjeni smo s Isusom u Euharistiji, a primajući je, postajemo “dionici Božanske naravi” (2. Petrova 1,4). Donosimo vam deset snažnih molitvi posvećenih Kristu u Euharistiji kako biste mogli još dublje uroniti u to otajstvo. Odaberite jednu ili više njih te svim srcem zahvalite za veliki dar Isusa Krista u Euharistiji!

Pogledajmo u sebe i oko sebe. Napredovali smo u odbacivanju grijeha? Hvala Bogu. Napredovali smo u molitvi? Hvala Bogu. Napredovali smo u teološkoj izobrazbi? Hvala Bogu. Napredovali smo u nekim crkvenim pokretima? Hvala Bogu. Međutim, je li nam sve to pomoglo da stvarno, zbilja stvarno živimo kao braća i sestre?

Stvoreni smo za sjedinjenje s Kristom – ne samo za prijateljstvo ili neobaveznu vezu. Kad je moj muž odsutan, nedostaje mi na drugačiji način nego prijateljica. Mogu proći tjedni, a da ne vidim prijatelje, iako mi sigurno nedostaju, no ipak to me ne boli na isti način. Takva vrsta boli samo je nagovještaj boli koju trebamo imati za Krista. U svom djelu Zamak duše, sveta Terezija Avilska ovu bol naziva slatkom boli. Iako je bol od čežnje za Isusom bolna, to je bol koja je slađa od najveće sreće koju svijet može ponuditi.

"Nikada se nisam borila s vjerom u stvarnu Isusovu prisutnost u euharistiji, ali tek kad sam kao mlada odrasla osoba doživjela euharistijsko klanjanje moje srce je počelo gorjeti od žudnje za Presvetim sakramentom", piše u svjedočanstvu koje vam donosimo u nastavku.

Španjolski svetac i crkveni naučitelj sv. Ivan Avilski preminuo je na današnji dan, 10. svibnja, u andaluzijskom gradu Montilla 1569., gdje je i pokopan. Zaštitnik je Andaluzije i Španjolske, a posvećene su mu mnoge crkve i kapele diljem Španjolske i svijeta.

Svaki dan molim Svetu uru u prisutnosti Isusa u Presvetom Sakramentu. Sve moje sestre Misionarke milosrđa također mole svaki dan Svetu uru, jer otkrivamo da kroz našu svakodnevnu Svetu uru naša ljubav prema Isusu postaje intimnija, naša ljubav jedna prema drugoj je s više razumijevanja, a naša ljubav prema siromasima sve suosjećajnija.

Primiti sakrament samo tijelom, a ne dušom, bez vjere i nade i ljubavi prema bližnjemu, je svetogrđe, a ne svetost; i primiti Božju volju svojim umom i maštom, ali ne djelovati po njoj svojim tijelom, jednako je hromo.