Tijekom Molitvenog dana za Venezuelu i Kolumbiju, izloživši Presveti Oltarski Sakrament u župi sv. Joachima u Bogoti dogodio se fenomen koji mnogi opisuju kao čudo.

Evanđeoski odlomak kojeg Crkva pred nas stavlja u današnjoj liturgiji, kao i onaj od iduće nedjelje, teška je opomena nama danas s obzirom na naš kršćanski život te ono što samima sebi u njemu postavljamo kao prioritete, kao ono što nam je kao kršćanima najvažnije i najpotrebnije, za Hrvatsku katoličku mrežu piše Marko Taborsky, student poslijediplomskog studija biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.

„Sve za Euharistiju; ništa za mene.” Tako je napisala sveta Margareta Marija Alacoque po ulasku u samostan. Riječi ove svete redovnice opisuju kako svaki katolik mora živjeti: uvijek i svugdje potpuno za našeg euharistijskog Gospodina.

Jedna od primarnih značajki euharistije je da je to sakrament koji nudi hvalu i zahvalu Ocu. Što to znači?

Možemo otići na 100 koncerata, 1000 krunica, seminara i svega ostaloga, ali bez euharistije nema života u nama. Tko misli da je drugačije uvelike se vara jer ne poznaje riječ Božju.

Bog i danas čini čudesa, a ta se odnose i na ona euharistijska. Doznajte o kojima se radi i to u posljednjih 20 godina.

U Crkvi koja je tijelo Kristovo, a time i u cijelom svijetu.

Crkva je od svojih početaka vjerovala u Isusovu prisutnost u Euharistiji, što je kasnije dovelo do klanjanja Presvetom Sakramentu.

Hrabri katolički đakon koji je svoj pastoralni praktikum proveo služeći u udaljenoj indijskoj džungli prepunoj kobri – gdje je djelovao i veliki misionar Crkve u Hrvata o. Ante Gabrić – bit će zaređen za svećenika.

Kad je molila s apostolima i ženama u gornjoj sobi, već je primila Duha Svetoga. Ona je na Duhove zagovarala i vodila svoju duhovnu djecu, novonastalu Crkvu. Ona nas i danas zagovara i vodi do sjedinjenja s Presvetim Trojstvom. Ona će nas dovesti do euharistijskog oživljenja.