Što je to euharistija? Tako kršćani od drevnih vremena zovu najvažniji obred svoje vjere kojim zajednica i u zajednici pojedinac vjernik sluša riječ Božju, zahvaljuje i blagoslivlja Boga te tim spomen-činom uprisutnjuje Krista i njegovo spasenje u prilikama kruha i vina

Događa se to svake nedjelje. Župljani jure u svoje klupe nekoliko trenutaka prije početka mise. Katolici koji zaborave doći nešto ranije na misu i oklijevaju ostati barem koju minutu nakon mise, propuštaju kritične trenutke koje bi mogli iskoristiti za njegovanje duhovnog života i rast u svom odnosu s Bogom.

Sveta euharistija je kruh slabih i jakih. Slabima je, jasno, potrebno; ali i jakima isto tako, budući da svoje blago nose u krhkim posudama i sa svake strane im prijete očajni neprijatelji. Pobrinimo se, dakle, da imamo stražu, sigurnu pratnju, snažnu hranu za naš put; to će biti Isus, naš Kruh života.

"Marija, upravo jer je skromna i ponizna, ima srce koje kuca za cijelo čovječanstvo. Kada molimo Gospu, obraćamo se njezinu majčinskom srcu koje želi zagrliti cijeli svijet. Drugo blago naše molitve, istinska hrana duše, jest euharistija. Isus nam je ostavio u rukama najdragocjenije blago na svijetu, najdjelotvorniji lijek za ozdravljenje rana na srcu, čudesno svjetlo za izlazak iz tmina zla", poručila je Majka Elvira.

"Jer doći na misu, a ne pričestiti se zbog grijeha je najveća glupost koju možete napraviti. Biti na misi i samo promatrati jest kao da uđete u najdraži restoran i da gledate kako se hrana pripravlja, a vi na kraju izađete, a da niste ni okusili. Možete osjetiti miris i dobiti dojam toga jela, ali promašili ste bit. Ista stvar je i s euharistijom. Možete dobiti neke plodove na misi, ali ako se ne pričestite promašili ste bit!", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

U spisima svetaca postoji jednoglasna suglasnost da je sveta euharistija najveći Božji dar čovječanstvu – jer ona nije ništa manje od samog Isusa Krista. Tijelom i dušom sjedinjeni smo s Isusom u Euharistiji, a primajući je, postajemo “dionici Božanske naravi” (2. Petrova 1,4).

Na današnjoj misi svećenik je izabrao Četvrtu euharistijsku molitvu. Pozorno je slušajući, naslutio sam duhovno bogatstvo i ljepotu teksta koji čovjekovom duhu govore puno više od običnih riječi. Donosimo zato ovaj tekst kao poticaj za razmatranje, ali i pozornije osluškivanje liturgijskih čitanja i euharistijskih tekstova. Tekstu pronađenom na internetskoj stranici https://glazba.biskupija-varazdinska.hr ne treba komentara.

"Često, kad Isus uđe u moju kuću na svetu pričest, uzbudim se što mi dolazi Kralj kraljeva i ljubav mog života. Tada me često srami ili zabrine stanje u kojem se nalazi moja kuća. Kuća mi se brzo zaprlja! Toliko grijeha. Ožiljci i otvorene rane. I ne čistim uvijek svoj nered. Zato prije primanja Isusa molim Njegovu Majku da mi pomogne očistiti kuću. Zgrabi metlu i pomete prašinu. Ne samo da ga ostavlja čistim, već ostavlja i vaze s ružama po cijelom domu. Ponekad sam užasna domaćica. Ne priznajem da je Isus ušao u moju kuću. Možda ću ga pozdraviti, ali brzo se odvratiti ili ću čak zaspati. Jadni Isus. Ali On je navikao da ga se ignorira ili ne primjećuje," stoji u priči o Božjoj kući koju donosimo u nastavku.

Najstariji euharistijski šator bila je mala zlatna kutija u kojoj se čuvalo Tijelo Kristovo.

"Imati vjeru u ono što Crkva vjeruje o euharistiji znači da se vi i ja za to moramo boriti, čak ponekad s najbližima, koji mogu otići odmahujući glavom poput mnogih prvih slušatelja Isusovog učenja o "tvrdoj besjedi". Zbog općeg gubitka vjere, možda će biti potrebno da nježno ispravimo one koji pretpostavljaju da smiju primati euharistiju dok žive u suprotnosti s istinom i/ili u stanju nepokajanog smrtnog grijeha. Istinski vjernici ne mogu mirno stajati i dopustiti da se ovo licemjerje ukorijeni u njihovim srcima!"