"Jer doći na misu, a ne pričestiti se zbog grijeha je najveća glupost koju možete napraviti. Biti na misi i samo promatrati jest kao da uđete u najdraži restoran i da gledate kako se hrana pripravlja, a vi na kraju izađete, a da niste ni okusili. Možete osjetiti miris i dobiti dojam toga jela, ali promašili ste bit. Ista stvar je i s euharistijom. Možete dobiti neke plodove na misi, ali ako se ne pričestite promašili ste bit!", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

U spisima svetaca postoji jednoglasna suglasnost da je sveta euharistija najveći Božji dar čovječanstvu – jer ona nije ništa manje od samog Isusa Krista. Tijelom i dušom sjedinjeni smo s Isusom u Euharistiji, a primajući je, postajemo “dionici Božanske naravi” (2. Petrova 1,4).

Na današnjoj misi svećenik je izabrao Četvrtu euharistijsku molitvu. Pozorno je slušajući, naslutio sam duhovno bogatstvo i ljepotu teksta koji čovjekovom duhu govore puno više od običnih riječi. Donosimo zato ovaj tekst kao poticaj za razmatranje, ali i pozornije osluškivanje liturgijskih čitanja i euharistijskih tekstova. Tekstu pronađenom na internetskoj stranici https://glazba.biskupija-varazdinska.hr ne treba komentara.

"Često, kad Isus uđe u moju kuću na svetu pričest, uzbudim se što mi dolazi Kralj kraljeva i ljubav mog života. Tada me često srami ili zabrine stanje u kojem se nalazi moja kuća. Kuća mi se brzo zaprlja! Toliko grijeha. Ožiljci i otvorene rane. I ne čistim uvijek svoj nered. Zato prije primanja Isusa molim Njegovu Majku da mi pomogne očistiti kuću. Zgrabi metlu i pomete prašinu. Ne samo da ga ostavlja čistim, već ostavlja i vaze s ružama po cijelom domu. Ponekad sam užasna domaćica. Ne priznajem da je Isus ušao u moju kuću. Možda ću ga pozdraviti, ali brzo se odvratiti ili ću čak zaspati. Jadni Isus. Ali On je navikao da ga se ignorira ili ne primjećuje," stoji u priči o Božjoj kući koju donosimo u nastavku.

Najstariji euharistijski šator bila je mala zlatna kutija u kojoj se čuvalo Tijelo Kristovo.

"Imati vjeru u ono što Crkva vjeruje o euharistiji znači da se vi i ja za to moramo boriti, čak ponekad s najbližima, koji mogu otići odmahujući glavom poput mnogih prvih slušatelja Isusovog učenja o "tvrdoj besjedi". Zbog općeg gubitka vjere, možda će biti potrebno da nježno ispravimo one koji pretpostavljaju da smiju primati euharistiju dok žive u suprotnosti s istinom i/ili u stanju nepokajanog smrtnog grijeha. Istinski vjernici ne mogu mirno stajati i dopustiti da se ovo licemjerje ukorijeni u njihovim srcima!"

Gorljiva ljubav sv. Franje Asiškoga prema Gospodinu osobito se očitovala u štovanju Presvetog sakramenta. To pokazuje njegova čuvena oporučna molitva sa smrtne postelje. “Klanjamo ti se, presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim crkvama diljem svijeta, i blagoslivljamo te, jer si po svom Svetom križu otkupio svijet.”

Dok se prisjećamo temelja euharistije i primjera koji nam je Krist dao da služimo u poniznosti, sa željom da ga primimo u svoje srce, odaberimo jedan način da služimo onima s kojima živimo.

Sveti Ignacije Antiohijski govorio je da je primanje pričesti "lijek besmrtnosti".

Sveti Irenej bio je biskup iz 2. stoljeća. Živio je otprilike 130. - 202., a njegovi spisi rano svjedoče o vjerovanjima Crkve o euharistiji. U svojoj knjizi Protiv hereza zapisuje da se na misi događa nešto izvanredno.