Dominik Savio jedan je od najmlađih svetaca Katoličke Crkve. Umro je s nepunih petnaest godina, a bio je gorljivi ministrant. Povodom svečeva spomendana prisjetimo se što to znači biti ministrant i zašto su nam ministranti važni.

Facebook stranica naših kapucina 'Duhovni poziv' objavila je vrlo neobičan oglas – možda je bolje reći 'natječaj' za 'duhovni poziv'; za buduće svećenike, redovnike i redovnice, uglavnom, kako su sami napisali: traži se radnik na neodređeno vrijeme, nije nužno radno iskustvo, natječaj vrijedi do svršetka svijeta, a u slučaju da taj posao nije baš za vas ponudili su i oglas za jedan drugi sezonski posao. Vrijedi ga svakako pogledati, možda se ipak negdje pronađete.

Danas se mnogo govori da ima sve manje i manje duhovnih poziva. Kada se gleda brojčano, to je istina. No kada bi se moglo pogledati u ljudska srca otkrili bi veliki broj ljudi koji su pozvani na duhovni poziv, no blokiraju ih strahovi i nesigurnost vjere.

Mlada Zadranka koja je s jedne strane dugo osjećala poziv da slijedi Isusa, a s druge je privlačio život koji je kao i njezine vršnjakinje željela jednostavno živjeti. No, ni boravak u Americi ni gotovo pet godina rada u Italiji za jednu poznatu obitelj - gdje je upoznala i otkrila tajne bogatstva, raskoši, život moćnika ovog svijeta - nisu je zaustavili na putu prema duhovnome pozivu. Sve to samo su odgodili. Ona se zove Tereza Marelić i zajedno s drugim djevojkama danas je u zajednici Klanjateljica Krvi Kristove u Ivanečkom Vrhovcu, a sestre su presretne jer u jednoj godini u zajednicu im je ušlo četiri djevojke. Toga dugo nije bilo.

Skac Palma nastavlja s promocijom duhovnih zvanja u sklopu programa "Možda baš isusovac?" i momcima upućuje zadnji poziv za vikend razlučivanja od 18. do 20. studenoga. Povodom toga donosimo razgovor s ocem Borisom Jozićem. Svećenik je od svoje 25. godine, a sve je započelo Božjim glasom koji mu je jedne večeri počeo nježno u srcu govoriti: „Mogao bi ti.” Trenutno služi u Župi Presvetog Srca Isusova u Zagrebu.

Duhovni poziv je osobna stvar i nema redovitog pravila kako Bog nekoga poziva. Bog poštuje našu osobnost i ponaša se prema nama kao prema osobama. On poštuje našu slobodu i želi da koristimo svoj razum i srce u pokušaju da otkrijemo svoj poziv.

Poziv svakoga od nas uronjen je u vremeniti svijet, u određenu kulturu, vrijeme i prostor – vezan je uz određene potrebe. Dakle, moja ideja za život je provjerljiva u svakodnevnom životu, u kojem me Bog, dajući mi razne događaje, vodi prema svojoj volji. Bog ti je dao slobodu da usred nedaća slijediš Njegov put. On će te voditi! Ne boj se!

"Počeo sam se sve više tražiti, ali više ne u samoostvarenju vlastitim snagama, nego sam se počeo tražiti u Kristu, čitajući i meditirajući riječ Božju u Svetom pismu i u mnogim djelima koja su mi prenosila iskustva nasljedovanja Krista. I tu sam rekao 'da' svom pozivu – želim živjeti i svjedočiti samo Krista". Pročitajte snažno svjedočanstvo odgovora na Božji poziv cistercita Henricusa Damjanovića.

Svaki je član Crkve pozvan na svetost (Lumen Gentium, 5). To znači da smo pozvani voljeti: voljeti Boga i voljeti jedni druge. Način na koji živimo taj poziv na svetost je naše zvanje. Donosimo sedam bitnih činjenica o pozivu.

"Gospodine, volja tvoja, to je radost moja; upoznati je, to je želja moja; vršiti je, to je sreća moja, jer ja te ljubim, Bože, Ljubavi moja". Ove riječi Blažene Marije Propetog dotiču samu srž redovničkog poziva, odnosno odgovora na Božji zov vlastitim životom. Pročitajte iskrena i dirljiva svjedočanstva članica Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje koje su Kristu rekle svoj "da" i posvetile život služenju Bogu i čovjeku.