Kad je Juan Diego otvorio svoj ogrtač, nije samo palo na pod nebesko cvijeće, nego se, na veliko iznenađenje promatrača, a bilo ih je nekoliko u biskupovoj primaćoj sobi, na ogrtaču jasno vidio oslikan lik Majke Božje.

"Gledao sam mjesto ukazanja, u spokojnom, iako hladnom, očekivanju da se nešto dogodi, i sa sve manjom znatiželjom, jer je prošlo mnogo vremena bez ičega što bi pobudilo moju pozornost. Tada sam začuo uzvik tisuća glasova i vidio kako se mnoštvo odjednom okreće leđima i ramenima od točke prema kojoj je do sada usmjeravalo pažnju, i okreće se da gleda u nebo na suprotnoj strani."

Zapanjujući video prikazuje povijesnu katoličku crkvu u Lahaini koja – nekim čudom – još uvijek stoji nedirnuta nakon razornih šumskih požara koji su zahvatili Maui – dok je ostatak povijesnog grada pretvoren u apokaliptičnu noćnu moru.

Prije četrdeset i dvije godine tročlana obitelj iz Massachusettsa spakirala je kofere i uputila se u Poljsku tražeći čudo. Bob i Maureen Digan, zajedno sa svojim 8-godišnjim sinom Bobbyjem, stigli su 23. ožujka 1981. na grob sestre Faustine Kowalske koji se nalazi u Svetištu Božjeg Milosrđa u blizini Krakova.

I nijedna misa, nijedna pričest nije prošlo svršeno vrijeme. Svaka misa, svaka pričest živi u meni. Po njima živim. Pa da sam bio i samo na jednoj misi u životu, pa da sam se i samo jednom pričestio, zauvijek bih bio ucijepljen u tu predragocjenu zbilju. I vjerujem – barem: nadam se – da bih, oslonjen na tu Riječ, na taj Kruh, zauvijek mogao živjeti potresen i zahvalan.

Na blagdan sveca zaštitnika mladih, pročitajte više o jednom u nizu čuda kojima je ovaj svetac pokazao svoje povjerenje u Blaženu Djevicu Mariju.

Ovo je istinita priča o osmogodišnjoj djevojčici koja je znala da ljubav može biti čudesna.

"Došavši do svetohraništa, psi su njušili, cvilili, pokazivali i odbijali otići, pažnja im je bila prikovana za svetohranište, dok ih voditelji nisu pozvali. Bili su uvjereni da su tamo nekoga otkrili."

Samo tri dana nakon napada na Hiroshimu, Sjedinjene Američke Države bacile su još jednu nuklearnu bombu, ovoga puta u Nagasaki. Bilo je to 9. kolovoza 1945. godine, podsjeća nedjelja.ba.

"Poput života mnogih koji ovo čitaju, ni moj život nije savršena slika. Povijest koju sam proživjela nesumnjivo je manje stjenovita od života mnogih drugih. Međutim, to što sam preživjela nasilnu trudnoću s nepunih četrnaest godina, ne čini me čudom. Iako sam bio blagoslovljena da završim srednju školu i fakultet, udam se i imam djecu, to također nije razlog. Tijekom 16 godina preživjela sam dijagnozu raka dojke BRC1, gen za koji je ubio sve moje ženske prethodnice u obitelji. Iako me pobjeda vječno čini vječno zahvalnom, ni to nije razlog što sam čudo. Samo moje postojanje označava pravo čudo. Postojim jer se Bog, Stvoritelj, udostojio stvoriti me."