I brak i svećeništvo su poslanje u Crkvi, jer je svrha Crkve ljubiti svoga Gospodina, bilo bračnim bilo svećeničkim zajedništvom. No, koje poslanje je moje? I radi li se samo o tome da se za nešto odlučim?

Slušajući pozorno nedavna misna čitanja, najprije o Isusovom pozivu carinika Mateja, a potom i svih apostola, u jednom trenutku sam shvatio koliko je važna ova tema, a još više moj odgovor na nju. Poštovani čitatelju, slobodno u 9. i 10. poglavlju Matejevog evanđelja sam otkrij bogatstvo koje se tamo skriva.

"Udvaranje gleda u budućnost - u vječnost." Glavna svrha udvaranja je pronaći i udati se za čestitog supružnika—onog koji će vam pomoći da dođete do neba.

Glava kuće je "jaki čovjek" iz Kristove parabole, kojeg đavao pokušava svezati. "Đavao vas želi otjerati s vašeg radnog mjesta čuvara kako bi mogao učiniti po svom s vašom obitelji." Doista, “ako želiš da tvoja supruga i djeca budu sačuvani od zla i ostanu sigurni na svom putu prema nebu, neophodno je da ti, kao jaki čovjek u svojoj kući, stojiš na zemlji i odupreš se đavlu.”

Vjenčanje nije da bi se povinuo nekom pravilu, napravio zabavu ili nešto slično. Ne, vjenčate se jer želite izgraditi svoj brak na Kristovoj ljubavi, koja je čvrsta kao stijena.

Istina je da je malo oženjenih, kanoniziranih svetaca. Još uvijek su daleko brojniji oni u svećeničkom i redovničkom životu. Međutim, to ne znači da je malo oženjenih svetaca – samo mnogi čija su imena poznata samo Bogu. Bog poziva bračne parove u našoj generaciji, na poseban način, na život dublje svetosti.

Svojim privolom partneri ne svjedoče samo svoju uzajamnu privrženost i volju za trajnim životnim zajedništvom, nego i prihvaćaju da je njihov brak i sakrament. To znači da je bračna ljubav slika Božje ljubavi prema čovjeku, znak njegova spasenjskog zahvata u korist čovjeku.

Svaki je član Crkve pozvan na svetost (Lumen Gentium, 5). To znači da smo pozvani voljeti: voljeti Boga i voljeti jedni druge. Način na koji živimo taj poziv na svetost je naše zvanje. Donosimo sedam bitnih činjenica o pozivu.

Iako smo doista pozvani biti savršeni (Mt 5, 48), perfekcionizam je karakterna mana. Perfekcionizam podrazumijeva da drugima namećemo nedostižan standard savršenstva, što zapravo proizlazi iz našeg neprihvaćanja samih sebe. Tražite li možda i vi savršenu "Mariju" ili "Josipa" i jeste li možda zbog toga još uvijek sami?