Od 2000. godine sveopća Crkva završava Uskrsnu osminu slavljem Nedjelje Božjeg milosrđa. Ova velika svetkovina poziva vjernike da se raduju milosrdnoj Božjoj ljubavi koja se najdublje očituje u vazmenom otajstvu Isusa Krista. Ali što je zapravo Božansko milosrđe? Gdje je započela ta pobožnost prema Božjem milosrđu? Je li ovo novi blagdan u Crkvi?

Na spomendan katedre sv. Petra, u prvu korizmenu nedjelju 22. veljače 1931., u samostanu sestara Naše Gospe od Milosrđa u poljskom gradu Płocku zbio se događaj neizmjerno važan za čovjekovo spasenje: objava Božjega milosrđa sv. Faustini, a po njoj i cijelom čovječanstvu.

“Milosrdni poput Oca” bilo je geslo Godine milosrđa. Kakav sjajan podsjetnik za naše vrijeme krize očinstva. Kakav veliki izazov i podsjetnik za muškarce kako živjeti kao duhovni očevi.

Jedna mudra narodna izreka kaže: „Božji mlinovi sporo melju.“ Bogu se nikamo ne žuri. On „ima vremena“. Ima dobre živce. Uostalom, nije li On iznad vremena, gospodar vremena? Kamo bi žurio?

Samo Bog je vječan! To je, braćo,  naša utjeha i naša snaga, kad gledamo pred sobom toliki niz protivnika Božjih, što otvorenih, što sakrivenih. Oni će proći, a Ti ostaješ!

Naš pogled na nas same često je ispravan, ali ne u potpunosti. Prečesto se zadržavamo samo na grijehu, umjesto na tome kako nas Bog uistinu gleda.

Ima dosta ljudi koji se plaše Božjeg pogleda. Dožive stres na samu pomisao da ih On može uvijek vidjeti. Bježe li s pravom od Njegova pogleda? Pokušajmo odgovoriti na ovo i na druga pitanje koja su povezana sa slikom Milosrdnog Isusa.

Petnaestu godinu u nizu održana je međunarodna molitvena inicijativa Iskra Milosrđa, koju su 2008. u spomen na beatifikaciju o. Mihaela Sopoćka, u poljskom gradu Łódź pokrenuli oci isusovci.

Može li biti da nas Bog u trenutcima kada ne osjećamo Njegovu blizinu u molitvi poziva da budemo protočni "kanali" Njegove milosrdne ljubavi prema drugima? Je li moguće da smo u takvim trenucima bili pozvani na nešto više?

Smrt ne predstavlja kraj čovjekova života. Oni koji su – kako kažemo – "umrli", u stvarnosti žive. Samo što su otišli na "drugi svijet". Tjelesna smrt samo je kraj određene etape života. Umire tijelo, a besmrtna duša nastavlja život.